Ivana Paris (40), bivša Miss Universe Hrvatske, kroz život je prošla kroz razne izazove. Od gubitka sestre Nikite koja je preminula tri godine, pa sve do razvoda s Misterom Hrvatske Dinom Bubičićem (42), dok nam je u nedavnom razgovoru priznala i da se nosi zdravstvenim problemima. U nastavku pogledajte o čemu smo sve razgovarali s Ivanom.
Kako ste?
Evo, upravo dok odgovaram na ova pitanja, hospitalizirana sam u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević s jakom upalom pluća, tako da mogu reći da je zasigurno bilo i boljih dana. Ali, uz stručan tim doktora i medicinskih sestara, uspješno privodimo liječenje kraju. Koristim priliku da zahvalim svim djelatnicima na neiscrpnom trudu i svakodnevnom osmijehu, koji mi olakšava boravak ovdje.
Čime se trenutno bavite profesionalno i kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?
Trenutno nisam zaposlena. U potrazi sam za poslom nadam se da ću pronaći nešto u struci, odnosno posao koji je vezan uz novinarstvo ili odnose s javnošću. Radila sam zaista širok spektar poslova od svoje srednje škole pa do danas, tako da se više-manje mogu snaći u bilo čemu.
Koliko vam je titula Miss Universe Hrvatske pomogla u karijeri i utjecala na vaš život?
Titula Miss Universe Hrvatske nije samo utjecala, nego je promijenila moj životni tijek iz temelja. Upoznala sam zaista puno kvalitetnih ljudi, putovala na mjesta na koja vjerojatno nikada ne bih otišla, otvorila mi je mnoga vrata i mogućnosti. U godinu dana dogodile su mi se stvari i uspomene za koje jednoj prosječnoj osamnaestogodišnjakinji treba barem deset godina. Nije mi žao ni sekunde što sam slijedila svoje snove i uspješno ih ostvarila, jer to je privilegija koju mi je život dao.
2002. - Ivana Paris
Jeste li pronašli nove hobije ili aktivnosti kojima se volite posvetiti u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme uglavnom provodim u prirodi – volim šetati, kuhati, brati gljive, kestene, šparoge… Čitati! I, što sam starija, sve više primjećujem da to malo slobodnog vremena, kojeg zbog tempa života ima jako malo ili nimalo, treba iskoristiti za sebe u potpunosti. Što se tiče želja, ima ih puno… Voljela bih upisati tečaj ronjenja i putovati više.
Kakav je danas vaš odnos s bivšim suprugom Dinom Bubičićem?
Odnos Dina i mene nakon razvoda bio je i ostao jako dobar, korektan, ispravan i roditeljski svjestan. Uglavnom se oko Leonida i Noela dogovaramo zajednički, od minimalnih detalja do većih odluka. Naravno, ponekad imamo i oprečna mišljenja oko nekih stvari, ali mislim da se to događa i u braku. Jednom sam rekla da to što nismo uspjeli kao ljubavni par ne znači da nećemo uspjeti kao roditelji. Iza te izjave stojim i danas. Dino je u mojoj kući uvijek dobrodošao, kao i ja u njegovoj, tako da mogu reći da imamo zaista kvalitetan odnos – i mi kao bivši supružnici, i naše obitelji u širem smislu.
Što biste izdvojili kao najveće razlike između vašeg prijašnjeg braka s Dinom i vašeg trenutnog odnosa s novim partnerom?
Privatnost je privatnost i kao takva neka ostane. U prošlosti sam se dosta puta opekla na izjavama koje sam davala ili koje su proizašle iz raznih kuloara, tako da sada svoj privatni život zaista želim zadržati za sebe, daleko od svijetla reflektora.
Na koji način vjera igra ulogu u vašem životu, osobito nakon gubitka sestre?
Vjera je uvijek bila dio mog života, od malih nogu pa do sada. Kada se sjetim svog djetinjstva, uvijek se sjetim odlaska na misu nedjeljom s bakom i poslije toga kremšnita… Sada bih lagala kada bih rekla da svaku nedjelju idem na misu, ali koristim svaku priliku kada mogu otići. Nikad nisam zaspala bez da se nisam pomolila Bogu i zahvalila mu na današnjem danu. Jedina je razlika što mu sada zahvaljujem i ujutro kad me probudi, na danoj mi prilici. Smrt sestre me jako promijenila, i mislim da tek sada nekako dolazim vani iz te boli koja, naravno, nikad neće prestati, ali sam je tek sada posložila u neku “ladicu” u svojoj glavi. Na početku sam se samo posvetila izlascima u nadi da neću razmišljati o tome i da ću potisnuti tu bol iz svojih misli. Mnogi su to od mojih poznanika kritizirali, ali ja uvijek kažem: nemoj nikoga suditi dok tu bol ne probaš na vlastitoj koži, jer je jako drugačije promatrati sa strane ili to doživjeti. Naravno, ta bol nije izašla na taj način, pa sam se skroz povukla u svoj svijet, maknula od svih i suočila se s njom oči u oči… Trajalo je, ali tako je i trebalo biti. Nisam bila baš najbolje društvo ni za druge ni za sebe u tom periodu, a najmanje za svoje roditelje, kojima ovim putem zahvaljujem na iznimnom strpljenju i snazi.
Kakvo je vaše zdravstveno stanje?
Moje psihičko stanje se, naravno, reflektiralo i na zdravstveno, pa sam zaista u zadnje četiri godine bila bolesna više nego u prethodnih trideset i sedam. Nakon sedam preboljelih Covida, imunitet mi je skroz pao i postala sam magnet za svaki virus i bakteriju koja postoji. No, radim na tome, i nadam se da će moja sadašnja psihička stabilnost zasigurno pomoći i fizičkom napretku, zajedno s milijun suplemenata, naravno. Trudim se jesti što više, vratiti izgubljene kilograme i ojačati organizam.
Za kraj želim samo reći da je svaki dan nova prilika… Prilika da postanemo bolje osobe, prvenstveno prema sebi, pa onda tako i prema drugima. To treba cijeniti, a ne uzimati zdravo za gotovo, jer život ima rok i vrijedi ga iskoristiti dok ga imamo – vjerujte mi. Govorim iz iskustva.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Nova ovisnost u školi. Čak 13 posto učenika vejpa. S mirisom žvake, lubenice, keksa, a izaziva upalu pluća
