Akademski glazbenik, umjetnik i skladatelj, Bruno Krajcar za Glas Istre otvorio je dušu i progovorio o najtežem razdoblju u svom životu.
Iako ga život nije mazio, jedan od najvećih udaraca koje je doživio bila je smrt sedmogodišnje kćeri Lucije. I prije nemilog događaja Krajcarov život uzdrmale su nevolje. Prvo je 1999. godine umrla njegova šogorica.
"Počinješ krvariti iznutra. Tražiš optimizam. S njim, vjerom i glazbom koja se kod nas u obitelji očito genetski prenaša tražiš izlaz, snagu za dalje", započeo je priču glazbenik.
Razvod i neočekivana bolest
Nakon toga se razišao sa svojom prvom suprugom, a nedugo nakon toga od trihineloze su oboljeli otac, majka, nećak, srednji brat i on te su jedva ostali živi.
"U zgusnutom vremenskom rasporedu našeg života događale su se sve gore stvari. U 2003. godini u prometnoj nesreći stradala mi je mama. Smrtno. Opet se ponavljaju teške emocije kao kad je umrla kunjada. Prođu dvije godine i u prometnoj nesreći stradava mi kćerka Lucija, moj niti sedmogodišnji anđeo. Tri dana bila je u bolnici u komi. Ne mogu opisati, ne postoje riječi za osjećaj kad se na ekranu pojavila ravna crta, kad se njen ovozemaljski život ugasio", priča Krajcar. Nakon najveće tragedije koja ga je zadesila utjehu je pronašao u Bogu.
'Vjerovao sam u čudo, ali nije se dogodilo'
"Iako su liječnici odmah rekli da joj zbog ozljeda nema spasa, čvrsto sam vjerovao da se čudo može dogoditi. Nije se dogodilo čudo onako kako sam to želio, ali se dogodilo na drugi način. U tom trenutku sam osjetio neku milost, osjetio sam da je moja Lucija živa, doživio sam spoznaju vječnoga života i nestao je strah od smrti. Iako je bol bila neizmjerna, u mojoj se nutrini dogodila velika prekretnica. Što god da mi se više dogodi u životu, znam da smrt nije kraj i da je moj Bog, Isus Krist Bog živih", zaključio je Krajcar za Glas Istre.
