Jeste li čuli za ime Dragomir Despić? Vjerojatno niste. A Desingerica? Ako vam i dalje ovo ime nije poznato, moramo vam reći – ostarjeli ste! I dok su se nekada glazbenici godinama trudili da bi došli na vrh neke relevantne top liste (a većini to nikada nije uspjelo), Designerica je prije dvije godine uspješno zajahao na novom glazbenom valu, spoju narodne glazbe s modernim trap-žanrom. Ovaj spoj, koji na prvu djeluje nespojivo, stvara jedinstvenu zvučnu fuziju koja privlači prvenstveno mlađe generacije na Balkanu i šire, a tekstovi se često povezuju s luksuzom, hedonizmom, materijalizmom, brzim životnim stilom i urbanom subkulturom, što odražava i društvene promjene u regiji, gdje mladi sve više usvajaju elemente zapadnjačke kulture. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo rađanju nove generacije izvođača koji hrabro pomiču granice tradicionalne balkanske glazbe uvodeći inovativne stilove, žanrovske fuzije i autentične, često provokativne tekstove i još provokativnije nastupe. I dok je ovaj stil glazbe često meta kritika zbog banalizacije glazbe i promoviranja površnih vrijednosti, mnogi smatraju kako ovaj val glazbenika predstavlja autentičan glazbeni proizvod koji jasno održava stvarnost u kojoj žive mlade generacije. U nastavku vam donosimo intervjuu s trenutačno jednom od najvećih glazbenih zvijezda - Dragomirom Despićem Desingericom.
Kako biste opisali svoj glazbeni stil nekome tko još uvijek nije čuo za Vas?
Kratko - jedinstveno i novo!
U kratko vrijeme postali ste pravi glazbeni hit. Kako se to dogodilo?
Glazbom sam se počeo baviti prije dvije godine, i da, slažem se, neki ljudi rade 20 ili 30 godina da dođu do mjesta u svijetu glazbe na kojem sam ja, a neki nikada i ne dođu. Na početku sam odmah razmišljao o svemu što danas imam, nije mi bilo prihvatljivo ništa drugo osim ovog uspjeha. Radim mukotrpno za sve ono što danas imam i sve ono što jesam. Sve što sam i u prošlosti radio - radio sam kako treba, nikada nisam prihvatio neuspjeh. Samouvjeren sam i opušten.
Kako se nosite s popularnošću i pažnjom koju svakodnevno dobijete?
Nikada nisam ni razmišljao o tome da ću jednog dana biti superstar, ali sam bio svjestan svega što popularnosti nosi sa sobom. Volio bih nekada da mogu normalno izaći iz zgrade, a da u isto vrijeme moja glazba bude ovako uspješna, ali to je jednostavno nemoguće. Ta velika slava mi je odgovarala prvih godinu dana, ali ljudi, baš iz te velike ljubavi prema tvom liku, ponekad pretjeruju. No, bolje da me jako vole, nego da me ne vole.
Jako ste popularni u Hrvatskoj. Postoji li neko mjesto gdje posebno volite nastupati?
Već sam navikao da kada dođem u bilo koji klub, publika me dočeka s oduševljenjem. Na nastupima vidim da me hrvatska publika voli i osobno volim doći k vama. Uvijek me maksimalno poštuju i ja njih, naravno. Doista ne mogu izdvojiti jedno mjesto u Hrvatskoj jer sam se u svakom gradu osjećao odlično. Postoje neki gradovi u Europi u koje ne volim ići, a gradovi u Hrvatskoj definitivno nisu na tom popisu.
Kako komentirate izjave glazbenika da to što Vi radite nije prava glazba?
Negativni komentari ostalih glazbenika koji smatraju da moja glazba nije prava glazba me niti najmanje ne diraju. Takve komentare najčešće imaju oni koji nisu na mojoj razini. Kada bi tako nešto komentirao netko tko je jako uspješan u ovom poslu onda bih mogao prihvatiti kritiku. No, oni jako uspješni moj poslovni put podržavaju. Oni koji me vrijeđaju su manje uspješni i njihovo mišljenje nije bitno.
A postoje li sada glazbenici koji Vas na početku nisu podržavali, a sada s Vama žele surađivati?
Nisam glupa osoba i jako dobro znam da se mnogi sada pokušavaju ogrebati o moju slavu. Svjestan sam gdje se nalazim u ovom trenutku i postoje oni koji poslije moje prve, druge, treće pjesme nisu htjeli sa mnom surađivati, i to je u redu. Možda ja tada nisam bio na njihovoj razini. Ima tu glazbenika i koji su omalovažavali moj rad, ali znao sam da će doći vrijeme da me potapšu po ramenu i kažu: 'Brate, najjači si'. Sve je to normalno u glazbi i na estradi. Tko nije u stanju shvatiti taj proces, ne može ni biti zvijezda.
Postoji li neki hrvatski glazbenik s kojim biste voljeli snimiti duet? Slušate li hrvatsku glazbu?
Slušam hrvatsku glazbu, barem ovo što je trenutačno popularno. Naravno, znam dosta vaših glazbenika, Nina Badrić, Severina, Tony Cetinski, Oliver Dragojević… I ovu noviju scenu pratim, Gršu poslušam, dečko je popularan, ima dobre preglede… Tko kaže da ne zna i ne sluša od hrvatskih izvođača Gršu ili od srpskih Desingericu – laže!
Svi komentiraju i Vaše kontroverzne nastupe, udaranje tenisicama, pljuvanje vodom... Traži li to publika od Vas ili...?
Svakodnevno sam sada bio u crnogorskim vijestima, cijeli zakon o radu su tamo mijenjali zbog mene. Ništa me to ne pogađa. Ne zanima me što pričaju. Ja sam krenuo raditi glazbu da me ljudi ne bi voljeli, a na kraju me obožavaju. Da me zanima što će drugi misliti o meni, ja bih itekako pazio što pričam i kako se ponašam. Ljudi sami traže da ih udaram tenisicama, stavljam vodu u usta i svašta nešto. I kada to ne dobiju, plaču, vrište… Oni zbog toga dolaze na moje nastupe i ako se to njima ne dogodi, oni padaju u depresiju. Bore se tko će biti u prvom redu, i nisu to samo djeca, tu dolaze oni od 18 godina, ali i osobe koje imaju pedesetak godina. Oduševljeni su kada krenem to raditi, vidim na njihovom licu.
Pišete li sami tekstove, radite li glazbu…?
Pišem tekstove, radim produkciju, mix i master i organiziram sve oko spotova. Na početku sam čak i uređivao svoje spotove, ali sada nemam vremena pa sam angažirao druge ljude. No cijeli završni proces sam samo ja! Nekada imam suradnje pa radimo pjesmu s drugim izvođačem, to je iznimka. I slažem se da u ovoj vrsti glazba, rap, trap, dril, moraš sam pisati pjesme, to je žanr koji je nastao na ulici. E sada ako pričamo o cajkama, kako vi u Hrvatskoj kažete, onda je normalno da glazbenik kupi pjesmu.
Što je najluđe što obožavatelji rade na Vašim koncertima? Bacaju li Vam žene grudnjake i slično? Ili još nešto luđe?
Današnje generacije žena čak su i gore nego nekadašnje generacije. Bacaju grudnjake, ma svašta… To je normalno ponašanje djevojaka kada je nešto na sceni, nešto novo i drugačije… Kada dođem na pozornicu, ponašam se kao da sam u svojoj spavaćoj sobi, opušten sam na svojim nastupima. Pokušavaju žene nakon koncerta doći i do backstagea, ali ni to nije čudno.
Što ste kupili od prvog većeg honorara?
Nisam ništa posebno kupio. I prije nego što sam se počeo baviti glazbom, lijepo sam zarađivao, vozio sam Bentleyja, imao sam dva Maseratija, Hammera,.. Neki početni honorar od tisuću i pol eura nije mi nešto značio, više sam ja uživao u tom procesu.
Plašite li se da će Vas netko brzo zamijeniti i da će popularnost rapidno pasti?
Nije me strah jer to što ja radim je jako specifično. Ne može me zamijeniti netko tko će me samo kopirati jer to nikada neće biti gas. Ja nisam samo neki pjevač koji lijepo pjeva i oslanja se na glas, već je kod mene specifična energija i lifestyle. Glazba mi je već sada postala veliko opterećenje i ne planiram se ovim poslom baviti idućih 20 godina. Ako budem radio to još godinu, dvije, bit će dobro.
A kako izgleda život Desingerice kada se ne bavi glazbom?
Svaki slobodan trenutak koristim da s obitelji negdje otputujem, normalno idem s djetetom u trgovinu i u parkiće.
