Blanka Vlašić je sudjelovala na 29. Mladifestu koji se održao u Međugorju, gdje je ispričala koliko vjera utječe na njezin život.
"Kao nažalost većina mladih, nakon sakramenta pričesti i krizme udaljila sam se od crkve, jednostavno sam odlučila da mi Bog ne treba, da sam dovoljna sama sebi i koncentrirala sam se na ono što mi je jedino bilo važno, a to je sport. Moj cilj bio je biti najbolja na svijetu i biti najbolja svih vremena", rekla je Blanka u svom obraćanju mladima.
Dodala je da je tada oko sebe imala tim ljudi koji ju je u tome podupirao.
"Živjela sam u jednoj kutiji gdje je samo jedna mogućnost bila prihvatljiva, a to je uspjeh. Sve drugo je bila sramota, sve drugo je bilo vrijedno suza i ništa me nije moglo toliko razveseliti kao letvica koja ostaje", rekla je Blanka. Priznala je da je bila jako stroga prema sebi i zadavala si je jako velike ciljeve. Zbog toga je iscrpljivala svoje tijelo do krajnjih granica.
"Sada kad vratim film shvaćam koliko sam puta išla protiv boli i koliko sam puta maltretirala svoje tijelo. Nije bilo važno što me boli peta, ali sve se to slagalo sa strane. Normalno da tijelo neće dopustiti da ga iscrpljujem zauvijek. U jednom trenutku i tijelo kaže 'dosta mi je toga, nemoj mi to više raditi'", rekla je slavna atletičarka.
Pala je u teški očaj
Sve je to dovelo do velikih zdravstvenih problema koji su joj ugrozili karijeru i život. Nemogućnost natjecanja ju je ubijala. U veljači 2012. je bila na operaciji, nakon čega se dogodila infekcija i oporavak se oduljio. Olimpijske igre na kojima se trebala natjecati je zato gledala kod kuće, u suzama i očaju. Prijatelj joj je tada poslao poruku da je zapalio svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu. Pomislila je da bi to i ona mogla učiniti.
"Odlazila sam neko vrijeme svetom Anti, nisam znala što da mu pričam, samo sam stajala ispred njega. Nisam išla u crkvu, samo sam znala da mi treba čudo i da to neće doći od ljudi, neće doći od čovjeka", rekla je Blanka te dodala kako je to bilo još daleko od njezina obraćenja: "To su bili mali pokreti moje duše koja je bila ugušena svjetovnim, kao kada ste ispod vode i gušite se", rekla je.
Te je znakove, ispričala je, uočila tek kasnije. Prisjetila se i kako je čitala Bibliju kada je putovala u Portugal.
"To je bio znak da sam trebala nekakvu sigurnost koju sam svuda tražila, ali nisam je našla", rekla je te dodala kako svi osjete zov svog srca i duše onda kada se osjećaju najjadnije.
Obraćenje je došlo potpuno neočekivano
Godine 2013. postala je jako tjeskobna i zatvorena. Požalila se svom ocu da se osjeća kao da joj je nešto sjelo na prsa. To je čuo njezin brat Marin i nakon treninga joj je prišao i rekao joj da moli za nju. On se u to vrijeme i sad obratio, no Blanka to nije znala jer nisu razgovarali nekih mjesec dana zbog neke razmirice.
Blanka je priznala da joj je bratov monolog o vjeri bio dosadan i jedva je čekala da stignu sjedne u auto i ode, no kada su došli na parkiralište, dogodilo joj se obraćenje.
"Tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa koji sam poluslušal, a u jednom se trenu dogodilo moje obraćenje. To nije bilo potaknuto nekim mojim pitanjem, to je bio jednostavno dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život, mene cijelu iz korijena. Ne volim izraz da sam pronašla Boga, jer ne mogu pronaći onog koji je mene pronašao prvi. Volim izraz da sam se prisjetial Boga, svog Stvoritelja", rekla je Blanka. Nakon toga je dugo plakala, što je shvatila kao pročišćenje. Zatim je po prvi put otišla u crkvu na misu, gdje se ispovijedila i pričestila.
'Gospodin je pronašao mjesto za sebe'
"Kada sam prvi put primila Isusa, osjećala sam se kao da letim", rekla je Blanka. Nakon toga je imala period "zaljubljenosti" u Boga. No, Gospodin joj je dao još jedan test. Godine 2016. ponovno je završila na operaciji, opet je bila olimpijska godina i opet je dobila obećanje liječnika da će biti spremna za Igre. Situacija je, dakle, bila gotovo jednaka kao prvi put, ali ona je bila drugačija. Tijekom operacije je molila krunicu i dopustila Bogu da bude uz nju. Tada je, kaže, shvatila da joj uspjeh ništa ne znači ako nema Božju ljubav.
"Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem. U jednome sam trenutku, iz svoje tadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, proživljavala sam golemu tjeskobu. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe", rekla je Blanka prisutnima u Međugorju.
