Hrvatska glumica i bivša manekenka Ana Gruica Uglešić (42) zaljubljenica je u zdrav način života. Osim što je završila Akademiju dramske umjetnosti, dodatno se usavršavala na Kineziološkom fakultetu gdje je stekla dublje razumijevanje važnosti fizičke pripreme i utjecaja tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje.
Javnosti je poznata po posvećenosti zdravoj prehrani i redovitim treninzima, a kroz društvene mreže motivira pratitelje da preuzmu kontrolu nad vlastitim tijelom i zdravljem. U razgovoru s nama je otkrila kako su se njezini stavovi o prehrani i tjelovježbi mijenjali kroz godine, zašto nikada nije vjerovala u klasične dijete te kako je trening postao neizostavan dio njezinog života zbog mentalnog i fizičkog zdravlja.
Pored osobnog iskustva se osvrnula i na nerealne standarde ljepote s kojima se mladi suočavaju.
Kako su se vaši stavovi o prehrani promijenili kroz godine? Jeste li nekada slijedili restriktivne dijete kakve su često prisutne u manekenskom svijetu?
Stavovi o prehrani su mi se s godinama radikalno promijenili. Vjerujem da većini, kao sto je bio i moj slučaj, roditelji pokušavaju približiti važnost zdrave prehrane, no pitanje je koliko i sami roditelji imaju znanja. Zato sam zagovornica školskog sustava u kojem se djece od vrtićke dobi intezivno uče što je to zdrava prehana i čemu točno služi, pogotovo na našim prostorima gdje djeca masovno žive na prehrani iz pekara i fast fooda. Pa djeca u Hrvatskoj su nam na petom mjestu po pretilosti u EU. No što očekivati od roditelja koji su najdeblja nacija u EU. Sve ovo pričam iz vlastitog iskustva. Sa zrelošću došlo je promišljanje o onome što unosim u tijelo. Danas o hrani razmišljam na potpuno trećem nivou. U kontekstu što ta hrana koju unosim donosi meni danas i na mentalnom i fizičkom nivou, ali svakako i u budućnosti. Još uvijek si dozvoljam luksuz lijepih večera i koje čašice više. U ovom trenu mogu sa sigurnošću reći, da 80 posto vremena moja prehrana ima, kako se ono kaže, glavu i rep. Danas nije lako biti fit jer je takva prehrana skupa i iziskuje ogromnu organizaciju. Što se samih dijete tiče, nikad nisam bila na dijetama i jako mi je glupa ta formulacija “dijeta”. Spominjanje te riječi mlade ljude vodi do opasnih bolesti poput anoreksije i bulimije, što u našoj poliklinici Uglešić, nažalost, sve češće viđamo. Tako je osim prvog problema debljine ili pretilosti kao kronične metaboličke bolesti, koja je dosegla razmjere epidemije, anoreksija i bulimija bolest s kojom ćemo se sve češće sretati. Zato bih radije koristila termin zdrava prehrana s kojom se, pomoću restrikcije kalorija, također može doći do željenih rezultata.
Posvećeni ste zdravom načinu života i redovito vježbate. Kada ste shvatili da trening nije samo alat za izgled, već i za mentalno i fizičko zdravlje?
Od pete godine pa sve do sedamnaeste plesala sam balet, koji je u Hrvatskoj organiziran po ruskoj školi baleta. Takva vrsta treninga iziskuje željeznu volju i disciplinu. Beskrajno sam zahvalna tom periodu života jer sam izgradila navike koje mi govore da takav sustav donosi rezultat i napredak. U toj fazi sam shvatila da i moje mentalno stanje podržava takvu vrstu treninga. Na prvoj godini glumačke Akademije krenulo je moje istraživanje o tome koje su to beneficije koje fizički pokret, trening i napor donose nama kao glumcima. Tada baš nitko od kolega u Hrvatskoj nije trenirao. Nas nekolicina iz Splita – znaju oni koji su – krenuli smo se, osim scenskog pokreta na Akademiji, baviti i treninzima izvan zidova fakulteta. Tada smo naišli na golemu osudu kolega i profesora, i to je sada već poznata priča. Smatralo se da se tjelovježbom bavimo isključivo zbog fizičkog izgleda, što je bilo daleko od istine. Osjetila sam da me intenzivno treniranje drži budnom i fokusiranom, da mi je tijelo spremno na napore i izazove koje glumački posao često nosi sa sobom, jer probe znaju biti duge i iscrpljujuće. Shvatila sam da sam mentalno izdržljivija, da mi je tijelo jednostavno otpornije i da sam rjeđe bolesna. A na koncu, zašto bih se stidjela to reći – da, i bolje sam izgledala od drugih. Nakon Akademije upisala sam specijalistički studij na Kineziološkom fakultetu, na kojem je moja diplomska tema bila Psiho-fizička priprema glumca u 21. stoljeću, za koju sam dobila odličan, jer je jasno dokazana korelacija treninga i scenskog nastupa. Danas se od glumaca očekuje da igraju dvije predstave dnevno, rade na novim projektima, putuju iz grada u grad, a predstave su zahtjevnije jer se rade brže i intenzivnije kako bi se zadržao fokus gledatelja. Da bi se sve to izdržalo, iznimno je važno biti psiho-fizički spreman. U to su uključeni prehrana, vježba, san i dah. Kad kažem dah, za glumce je važna kontrola dijafragme. I tako dolazimo do 2025., kada gotovo svaka glumica ili glumac na društvenim mrežama objavljuje kako vježba, pleše, planinari… I moram priznati da je to i moja osobna pobjeda. Sljedeći korak je nastavak školovanja u tom pravcu. Upisujem poslijediplomski studij – Terapija plesom i pokretom, kako bih i osobno istražila kako se određenim skupinama može mentalno pomoći u terapijske svrhe kroz pokret tijela. Upravo sam u fazi kada čekam popunjenje kvote pri Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek, koja je, srećom, otvorila svoju nastavnu bazu u Zagrebu, pa je puno praktičnije za putovanje iz Splita. Jako se veselim početku studija u listopadu.
Na društvenim mrežama često dijelite videe sa svojih treninga i motivirate pratitelje. Koji su vaši savjeti za one koji žele redovito vježbati, ali teško pronalaze motivaciju?
Nema tu znanstvene fantastike – ili imate voljni moment ili nemate. Podijelit ću jedan mali trik. Tri tjedna, odnosno 21 dan kontinuiranog treninga, u mozgu stvara naviku. Navika je jedan od preduvjeta. Sljedeća zamka kod velike većine ljudi je, kako to ja zovem, prvi “pit stop”. Nakon 21 dana ljudi će vidjeti prve rezultate jer će dio vode i masnih naslaga otići u tom periodu, i tada kreće faza stagnacije. To je ključni trenutak kada ljudi najčešće odustaju, a upravo tada ne treba stati. Moj drugi savjet je da se ljudi ne zadovoljavaju s dva treninga tjedno. Moja teorija je – a znam da je ispravna – s tri treninga tjedno kvalitetno održavate trenutno stanje, s četiri treninga radite napredak, a o pet treninga ne treba ni pričati jer to iziskuje sportsku disciplinu i znanje. No, upravo oni koji vježbaju pet puta tjedno ostvaruju najveći napredak.
Vježba li s vama i vaš suprug Boran pa tako tjelovježbu koristite kao kvalitetno provedeno vrijeme, ili Boran preferira neki drugi oblik zabave? Ako da, koji?
Za sve vrste zabave koje on preferira morat ćete pitati njega. Što se tjelovježbe tiče, nisam sigurna da mu ona predstavlja zabavu kao i meni, ali je redovit i uporan. Idemo zajedno na trening, ali iskreno, tijekom cijelog treninga sretnem ga možda dvaput. Vrijeme u teretani je vrijeme posvećeno samo meni i mom potpunom fokusu. Ne pričam ni s kim, ne vidim nikoga, niti želim išta osim glazbe. Obožavam glazbu i to vrijeme kada na svijetu postojimo samo moje slušalice i ja. Glazba me jako motivira i stalno sam u potrazi za novom inspiracijom.
Što mislite o današnjim standardima ljepote na društvenim mrežama? Kako mladim djevojkama prenijeti poruku da je zdravlje važnije od nerealnih ideala?
Nažalost, po meni odgojni sustav potpuno kaska, a tehnologija jede sve pred sobom. To će, za sada, biti zadatak svakog roditelja ponaosob. Jako je teško danas odgajati djecu. Trenutno sam, primjerice, u fazi kada svog sina učim da sam prepozna AI materijal na mrežama. Pokažem mu nešto što je generirala umjetna inteligencija i pitam ga: "Govori li ti zdrav razum da ovo postoji?" Na taj ga način učim da sluša sebe i svoj unutarnji glas zdravog razuma, a ne društvene mreže. Iskreno, žao mi je i djevojčica i dječaka. Nekoliko puta mi se dogodilo, iako se smatram potpuno stabilnom i racionalnom osobom, da sam upala u ralje imaginarnog svijeta društvenih mreža. Na sreću, izvukla sam se. Možete onda zamisliti što se događa mladima. Tek ćemo doznati prave posljedice.
Koje su najveće zablude koje ljudi imaju o prehrani i vježbanju? Koje prepreke najčešće primjećujete kod pratitelja?
Lijenost je neprijatelj broj jedan. Broj dva – linija manjeg otpora. A broj tri – ljubomora. Uvijek je lakše reći: “Ovo meni nije lijepo, ovo je meni previše” nego se pokrenuti. Ali tu im ne mogu pomoći. Upravo to čini razliku između osrednjosti i visoko zadanih ciljeva. Imam samo jednu poruku – danas se u svijetu novcem može kupiti apsolutno sve. Sve osim osjećaja biti fit. To je danas najveća vrijednost na svijetu – ulaganje u zdravu i vitalnu starost. Jer ona će, ako budemo imali sreće, doći u treptaju oka. Želim biti ona kojoj pomoć neće biti potrebna. Ona koja će sama moći otići u svoj vrt, u dućan i donijeti vrećice kući.
Koliko vam je fizička spremnost pomogla u karijeri?
Jako puno. Pomogla mi je i odmogla. Kao što rekoh, često sam bila gledana, i od struke i od publike, kroz prizmu fizičkog tijela. No, moje tijelo donijelo mi je i vječni interes medija za sve što radim. Danas mogu s ponosom reći da se situacija naveliko mijenja. Velikim trudom i radom postigla sam da u struci sve više nailazim na poštovanje i priznanje. Tako već neko vrijeme dobivam divne prilike da, osim što igram u predstavama, na istima radim i scenski pokret, upravo spajajući svoje cjeloživotno znanje o plesu, tjelovježbi te fizičkoj i mentalnoj pripremi glumca.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Na petom smo mjestu po pretilosti djece u Europskoj uniji
