Ana Bučević (46) poznata je motivacijska govornica, autorica knjiga i osnivačica YouTube kanala "Safari duha". Ova svestrana žena inspirirala je mnoge svojim pristupom i porukama, posebno u teškim trenucima poput pandemije ili osobnih gubitaka. Koliko joj posao znači, tko joj je najveća podrška, ali i kako reagirati u teškim situacijama, Ana je progovorila za Net.hr.
Jedna ste od najpoznatijih motivacijskih govornica u Hrvatskoj. O kojim temama najviše volite pričati?
Teme kojima se bavim tiču se života i kako ga sretnije i ostvarenije živjeti, tako da nema teme koju ne dotičem. Volim pričati o svemu jer je svaki segment života u tom trenutku nekome najbitniji za osvijestiti, a i svaki treba osvijestiti jer svi oni su dio života. Ipak ako moram neke izdvojiti kao one koje su mi omiljene to su zahvalnost, meditacija i život u sadašnjem trenutku, jer su meni spoznaje o tome apsolutno promijenile život.
Nakon koronavirusa i potresa ljudi imaju traume. Koji savjet biste dali za rješavanje tih strahova?
Jako je važno spoznati što je strah i da on ne može postojati u sadašnjem trenutku. Njega izazivaju naše misli kojima odemo ili u prošlost ili u budućnost i to u misli koje ne želimo da se dese. Kada osoba doživi određena neugodna ili ružna iskustva, a ne zna se nositi s mislima koje se javljaju nakon toga, ona i dalje iznova i iznova proživljava iskustvo koje se jednom desilo. I tako taj događaj nosi sa sobom svakodnevno kroz život. I živi ga u strahu. Jako je važno spoznati što su naše misli, odakle dolaze i kako ih naučiti kontrolirati. Meditacija je jedna fantastična vještina koja dovodi do tih spoznaja. Upravo meditacijom postižemo potpunu budnost i prisutnost u sadašnjem trenutku. Ukoliko osoba ne može sama i vidi da nema rezultate, svakako preporučam potražiti pomoć.
Demotivacija i anksioznost danas su sve češće među ljudima. Što biste poručili drugima, kako da se 'trgnu' i izađu iz svoja četiri zida?
Naša uvjerenja kreiraju našu realnost. A jedno od najčešćih uvjerenja ljudi je da su nemoćni. Da im netko drugi nešto radi i da zbog toga oni ne mogu živjeti živote kakve žele. Tako ostaju cijeli život u ulozi žrtve. Fantastična vijest je da se sva uvjerenja mogu mijenjati. I upravo jedno od najvažnijih uvjerenja za promjenu vlastitog života je da smo u stanju kreirati svoje realnosti. Izborima koje donosimo. A za promjenu izbora potrebna je edukacija. Da usvojimo određena znanja koja imaju oni koji žive sretne i ostvarene živote. Potrebno je dobiti drugačije informacije od onih koje smo do tada usvajali od svojih roditelja, okoline, sustava. Dakle edukacija. Koja je danas online svima dostupna. Čak i besplatna. A onda nakon što dobijete određene informacije, vaša svijest se mijenja. Zbog toga donosite nove izbore, jer tada imate posve drugačija uvjerenja te krećete u odabir na koji ćete način vi oplemeniti i živjeti vlastiti život. Samo oni koji su izašli iz uloge žrtve u stanju su živjeti sretno i ispunjeno.
Smrt člana obitelji ostavlja duboku traumu i tugu. Što biste savjetovali nekome tko se nalazi u takvoj situaciji? Kako si pomoći i prebroditi tragičan gubitak?
U tim trenucima beskrajno služi vjera. U što god da ljudi vjeruju, a donosi im utjehu. Iz mog iskustva rada s ljudima svi koji vjeruju da su njihovi voljeni i dalje tu samo u drugačijem obliku, mnogo se lakše nose s gubitkom na fizičkoj razini. Zahvalnost koja drži fokus na blagoslov zajedničkog života do tada, još je jedna stvar koja beskrajno služi ljudima. Mnogi ostanu zarobljeni fokusom na gubitku umjesto u fokusu na sve one godine i uspomene koje smo zajedno proživjeli. Da, te osobe više nema i to ne možemo promijeniti, ali uvijek u svakom trenutku našeg života možemo mijenjati iz koje perspektive ćemo na to gledati i kako se zbog toga osjećati. Osobno uvijek kažem ljudima da žive na način da bi ta osoba bila ponosna na njih. I da žive tako da se njihovi voljeni "dok ih gledaju od gore" smješkaju u radosti zbog njih i života koji žive. Smrt nije kraj života. On je dio života. A život nema kraj. Samo promjenu oblika.
Imate i YouTube kanal "Safari duha", na kojem iznosite životne stavove i iskustva. Koliko ljudi ste promijenili život?
Ja to nikada neću saznati. Jer postoje ljudi koje nikad nisam susrela, nikada nisu ostavili negdje komentar na mojim društvenim mrežama i nikad mi to osobno neće imati priliku reći. Ja i ne trebam znati broj. Meni je dovoljno bilo dotaknuti jedan život. Već tada je moj imao smisao.
Kakve su reakcije pratitelja? Kako se osjećate znajući da ste nekome puno pomogli?
To je na stotine tisuća komentara na mom YouTube kanalu. Na seminarima, u svakodnevnom životu. Ti zagrljaji ljudi nakon seminara i njihove riječi kada mi onako u par minuta žele dati do znanja koliko im moj rad služio i služi, neprocjenjiv su dio moje misije. Ljudi se jako vole ustati na seminaru i podijeliti svoje priče sa mnom i sa svim prisutnima i to zaista bude jako dirljivo i inspirativno. Na ulici kada me susretnu svi uvijek žele reći samo hvala i zagrljajem se zahvaliti. Prelijep je osjećaj znati da dotičeš tuđe živote na najljepši mogući način.
Završeno je Vortex krstarenje. Kako ste se proveli?
Ovo je deveta godina od kada postoji Vortex Cruise i bio je, kao i svaki, nestvaran. Prelijepih sedam dana prepunih rasta, edukacije, meditacije, novih prijateljstava, smijeha, suza, plesa i pjesme. Obožavam svjedočiti transformacijama ljudi i njihovih razina svijesti u tih sedam dana.
Dolaze li neke poznate gošće?
Kao netko tko radi s ljudima, jako poštujem njihovu privatnost. I javni ljudi žele neki dio svoje privatnosti zaštiti i ja to poštujem. Tako da nikada ne pričam o ljudima s kojima radim. Oni koji žele dijeliti taj dio svog života s javnošću, to i rade na svojim društvenim mrežama. Oni koji ne žele to i meni naglase, pa pazim da ih ne snimim ako snimam za svoju objavu, niti pričam o tome. Ogroman broj ljudi iz javnog života ulaže u svoja znanja i duhovni rast. Za mene nema razlike između osoba poznatih javnosti i ovih drugih. Svi samo žele biti sretni i živjeti mir.
Hoće li cijene krstarenja porasti s obzirom na inflaciju?
I sami vidite kakva je situacija s cijenama danas. Ja cijenu ne mijenjam, mijenja je cijena najma broda i svih troškova koje idu s tim. Kako porastu cijene svega toga, tako i ukupna cijena krstarenja bude veća.
Kako izgleda Vaša svakodnevica? Imate li neke rituale?
Apsolutno. Samo ih ne zovem rituali već način života. Svaki dan ustajem prije svih i popijem kavu u tišini. Nakon toga odlazim na jogging ili teretanu jer obožavam što mi tjelovježba radi umu, duhu i tijelu. Dva puta dnevno meditiram i upravo meditaciji dugujem razinu svijesti u kojoj živim. Ne prođe dan da ne poslušam neki podcast od kojeg i dalje rastem. Ove su stvari konstanta u mom životu. Kao i zahvalnost koja me ne napušta ni trenutka.
Gdje ljetujete i s kim?
Ljeto uvijek započinjem Vortex ljetovanjem koji se održava u Vodicama i program je kao i na krstarenju osim što se održava u hotelu. Nakon toga završava škola i tada idemo s djecom dva tjedna na more. Ove godine su to bili Istra i Dalmacija. Suprug i ja obožavamo kada smo svi zajedno i toliko se zabavimo s njima. Kako imam kuću na Braču svake godine odlazimo i tamo i tu budemo također dva tjedna. Ili sami ili s obitelji. Imam i brata i sestru koji imaju svoje obitelji i svi budemo na okupu. Jako volim i te dane. Nakon toga ide Vortex cruise gdje opet uživam i radim istovremeno. I uvijek na kraju ljeta suprug i ja odemo negdje sami. Uvijek imamo ispunjena ljeta isprepletena s obitelji, prijateljima i vremenom nasamo za supruga i mene.
Ana Bučević sa suprugom Markom Nikolićem
Tko vam je najveća podrška?
Moj suprug Marko i moja sestra Nada.
Koji je Vaš najveći strah? Kako se suočavate s njim?
Ja vam nemam strahove. Jer ne boravim u mislima. Kao što rekoh, u sadašnjem trenutku strah ne može postojati, a ja ne izlazim iz njega. Kada jednom osvijestiš strah kao iluziju koja se samo čini stvarna, život poprima posve novu dimenziju. Apsolutnog mira i slobode.
Koji savjet biste dali sebi mlađoj?
To me često pitaju i moj odgovor se ne mijenja. Rekla bih joj : "Samo nastavi Ana, sve što ulažeš u sebe sve će ti se stostruko vratiti. Samo nastavi…" Ona mlađa Ana živjela je vjeru. Kako je sazrijevala, vjera je postajala znanje. Ova Ana danas živi bivanje. I zato sam beskrajno zahvalna onoj mlađoj Ani što je vjerovala prije nego je vidjela.
