OTKRIO NAM /

Ammar Mešić o prosvjedima u Srbiji: 'Novac koji nam otimaju važniji im je od naših života'

Ammar nam je pričao o važnosti držanja do vlastitih vrijednosti, ali i o mladima u Srbiji koji se boje izaći na prosvjed

5.11.2025.

16:56

Nika Šepić

Privatna Arhiva

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Srpski glumac Ammar Mešić (33) otvoreno podržava studentske prosvjede u Srbiji i ističe kako umjetnost pomaže da jasno izrazi stavove i dopre do šire publike. Nakon što je zbog kritike vlasti izgubio ulogu u seriji, Ammar je preselio u Zagreb, gdje je pronašao novi profesionalni i osobni početak, nastavljajući raditi u struci.

U razgovoru s nama, pričao nam je o važnosti držanja do vlastitih vrijednosti, odgovornosti javnih osoba prema društvu, ali i o planovima za karijeru i život u Zagrebu te gdje pronalazi novu snagu i motivaciju.Također je progovorio i o idealnoj djevojci.

Zašto ste javno podržali studentske prosvjede u Srbiji?

Podrška studentskim prosvjedima, kao i svim prethodnim prosvjedima i svima koji se bore za bolju, normalnu Srbiju, za mene je to nešto što se podrazumijeva. Tek kad ovako naglas čujem to pitanje, shvatim da ga sebi odavno ne postavljam. To vam je kao da me pitate zašto sam protiv mržnje, zla, korupcije, protiv prerušenih Šešeljevih radikala koji već trinaest godina uništavaju zemlju koju volim. Pa podrazumijeva se da ću biti protiv toga, protiv onih koji su razorili institucije, koji svakodnevno guše slobodu medija i mišljenja, koji zatiru svaku normalnost i kojima je novac koji nam otimaju važniji od naših života.

Vjerujem da su studenti danas ta snaga koja može pokrenuti promjene iz kojih će se bolja Srbija ponovno podići iz pepela ove vlasti. Zato sam ih javno podržao i nastavit ću ih podržavati.

Je li vam umjetnost pomogla da lakše izrazite svoje stavove?

Apsolutno. Na više razina. Gluma vas, prije svega, uči da se izrazite, da artikulirate svoje stavove i da ih jasno priopćite. Osim toga, posao koji radim daje mi mogućnost da te stavove prenesem većem broju ljudi. Kroz medije ili društvene mreže. Zato mislim da je moja, ali i obveza svih kolega čiji se glas čuje, da ne šutimo. Ovo društvo nam je dalo priliku da budemo ti mali ljudi s televizora ili s pozornice, i nemamo pravo gledati kako netko to društvo gazi.

Ne smijemo šutjeti, zadovoljiti se time što možda živimo malo bolje od drugih, sagnuti glavu i saviti kičmu. Jer onaj tko prešuti zlo i nepravdu, postaje suučesnik.

Što biste poručili mladima koji se boje progovoriti ili izaći na prosvjed?

Mislim da takvih više nema mnogo. Suočavanje s novosadskom tragedijom, koja je posljedica korupcije i bahatosti, natjeralo je svakog od nas da se zapita, a što ako sutra to budem ja? Ako ti je ugrožen život, ako su ti oduzeli državu i slobodu, čega se imaš bojati?

Zato vjerujem da je Srbija ovih dana prešla točku bez povratka. Ovaj režim i to radikalno zlo više se ne mogu oporaviti. Sada je samo pitanje vremena koliko će još trajati njihov pad.

Zbog javnog kritiziranja srpskog predsjednika, dobili ste i otkaz u seriji. I dalje javno izražavate svoje stavove, utječe li to još uvijek na vašu karijeru?

Utječe... I to ne samo na karijeru, nego i na cijeli moj život. Ali s vremenom se pokazalo da to i nije tako loše. Kad za mene više nije bilo posla u Srbiji, otišao sam u Beč i radio kao fizički radnik na gradilištu. Od toga su mediji napravili senzaciju, kao da sam prvi čovjek koji je napustio zemlju i radio nešto izvan svoje struke. Za mene je to bio sasvim normalan potez. Lakše mi je na leđima nositi vreću cementa nego saviti kičmu pred gospodarom Srbije. Prašinu s gradilišta mogu oprati, ali obraz umazan sluganstvom, nikako. I eto me sada, s čistim obrazom u Zagrebu, gdje ponovno radim posao koji volim.

Na kraju, sve je ispalo baš kako treba.

Koji su vaši planovi po pitanju karijere?

Čini li vam se da se moja karijera odvija po nekom planu? Nema plana, ali postoji želja. Želim raditi ono za što sam se školovao, pokazati da mogu bolje od svega što sam do sada napravio. Ne želim ostati upamćen samo kao onaj koji se usprotivio diktatoru pa završio u drugoj zemlji, nego kao glumac kojeg se ljudi sjećaju po dobrim ulogama.

A više od toga želim da me se sjeti kad pomisle na nekog dobrog kolegu, prijatelja, čovjeka. To mi je jedini plan. Da ostanem ili da postanem dobar čovjek.

Prošle godine ste iz Srbije preselili u Zagreb. Kako doživljavate našu političku situaciju?

Trudim se da je ne doživljavam. Hrvatska je zemlja koja me primila onda kad u mojoj više nije bilo mjesta za mene i zato poštujem sve njezine građane i njihove političke stavove. Osim, naravno, onih malobrojnih koji podsjećaju na radikale iz Srbije.

Znam da i ovdje ima problema, čujem, a i vidim, ali ne bi bilo lijepo da ja komentiram političku situaciju druge zemlje. Tko mi daje to pravo?

Planirate li se vratiti u Srbiju ili ste zavoljeli Lijepu našu?

I jedno i drugo. Hrvatsku sam volio i prije nego što sam ovdje počeo živjeti. Iskreno, tko ne bi volio zemlju s takvom obalom, prirodom i ljudima koji su me ovako prihvatili? Lijepo mi je u Zagrebu i volio bih još ostati ovdje, ali doći će dan kad ću biti potreban svojoj zemlji. Kad će se graditi iz ruševina koje su ostale nakon ovog zla, bit ću ondje. I vjerujem da ću zauvijek, bilo da idem iz Beograda u Zagreb ili iz Zagreba u Beograd, govoriti isto, idem doma.