Donosimo vam priču tek o dijelu mladih novinara i izvjestitelja koji svojom vedrinom, profesionalnošću i predanošću postaju sve zapaženiji u svojemu radu na javnome medijskom servisu. Oni su izvjestitelji za udarne informativne emisije, ali i videonovinari koji na takozvanome pasivnom dežurstvu te u slučaju nenadanoga događaja izlaze na teren i snimaju događaj za izvanredne vijesti. Mnogi su se od njih posebice iskazali za velikih poplava prošlih godina te u migrantskoj krizi, a neprocjenjiv je bio i njihov profesionalni doprinos u medijskoj obradi krize vlasti u prošlome sazivu Hrvatskoga sabora, kad je trebalo što prije objaviti izjave ključnih političara o situacijama koje su se mijenjale svakoga trenutka.
Mladi HRT-ovi novinari
Borko Brunović diplomirani je politolog, a sad najviše radi kao videonovinar i izvjestitelj. Od svojih dosadašnjih radova posebno ističe javljanje s deložacije uživo za Dnevnik, prilog o prodaji prava tvrtke Croatia Airlines za slijetanje na londonski Heathrow te intervju s kandidatom za američki senat Steveom Machatom. San mu je postati ratnim izvjestiteljem iz neke bliskoistočne ili afričke države. Najveći izazov su mu brzina i objektivnost, a da se pritom izbjegne površnost. „Dinamika u novinarstvu katkad traži od nas površnost zbog nedostatka vremena da se provjere sve informacije, što je često izvor frustracija“, ističe Borko Brunović i mladima koji žele raditi u medijima poručuje da mediji moraju biti korektiv društva i prozor u svijet te dodaje da je još nešto važno u novinarskome pozivu. To je strpljenje: „Put je do velikih i bitnih priča popločan mnogim rudarskim zadatcima koji donose rutinu i iskustvo.“
Borko Brunović
Tomislava Gudelj iz Slavonskoga Broda u Zagrebu je studirala kroatologiju i sociologiju, a na Hrvatskoj radioteleviziji prati dnevnu politiku za Informativni medijski servis, većinom za središnji Dnevnik. Najprije je radila u popularnoj mozaičnoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska, a prvi je zadatak dobila 1. travnja te je, kad ju je urednica pozvala na zadatak, mislila da je riječ o – prvotravanjskoj šali.
U karijeri se i dalje vidi u novinarstvu i na Hrvatskoj radioteleviziji. „Novinarstvo je najljepše zanimanje na svijetu koje ti daje mogućnost da pomažeš drugima, otkrivaš istinu, upoznaješ mnogo ljudi, putuješ, razvijaš vlastitu kreativnost i intelekt. Raduje me kad vidim da sam nekome pomogla, a najveći mi je izazov uspjeti u tome“, smatra Tomislava Gudelj. Najveći joj je uzor Goran Milić, zbog načina na koji donosi priče. Njegovi su putopisi zanimljivi i zabavni svakome laiku, a pritom i poučni, pojašnjava Tomislava Gudelj. Tu je i Damir Matković jer je, kako kaže, hodajuća enciklopedija, te Mirjana Posavac sa svojom plahom i nježnom ženstvenošću, a koja je ujedno intelektualno jaka i staložena. Svima koji sanjaju o medijskome pozivu Tomislava Gudelj poručuje: „Napetost, nervoza, neizvjesnost, kritike i vremenski tjesnac samo su neke od prepreka koje će prije ili kasnije zaustaviti neodlučne. Zadovoljstvo dok pronalazite rješenja u teškim situacijama ispunjava samo one koji znaju da su na svojemu terenu. Omjer je prednosti i nedostataka za svakoga drukčiji.“
Tomislava Gudelj
Kristian Došen diplomirani je novinar, rođen i odrastao u Bjelovaru. Trenutačno je najprepoznatljiviji kao voditelj informativne emisije Studio 4 na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4) koja se uživo emitira svaki dan od 9.00 do 15.00, a usto povremeno vodi i Vijesti na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4) te donosi priče za Dnevnik. Karijeru je započeo u emisiji Govornica, kao voditelj i videonovinar, a najstresniji mu je bio tjedan krize vlade Tihomira Oreškovića: „Stanje se mijenjalo iz sata u sat.“ Prisjeća se i Govornice iz Bogovićeve ulice u Zagrebu, kad je točno na početak emisije ispred ostakljenoga studija redovito dolazio nepoznati muškarac i plesao i mahao i tako godinu dana. „Nekad je bilo teško suspregnuti smijeh i ozbiljno razgovarati s gostima kad uočiš da on vani ima svoju emisiju“, kroz smijeh je ispričao Kristian Došen koji bi se ubuduće više volio baviti istraživačkim temama u Informativnome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV).
Kristian Došen
Matea Ribarević je rođena Zagrepčanka, a radi kao novinarka i videonovinarka Informativnoga medijskog servisa Hrvatske radiotelevizije. „Iako sam se bila u prilici baviti i političkim temama, moji zadatci uglavnom uključuju takozvane tople ljudske priče“, ističe Matea Ribarević. I ona se prisjeća kriznih situacija u kojima je sudjelovala kao novinarka. „Dan početka vojnoga udara u Turskoj 16. srpnja 2016. zauvijek ću zapamtiti. Probudio me je telefon. Kolega Marko Stričević užurbano mi je rekao Turska, trebamo te. Hitno je. Dođi! U roku od 15 minuta stigla sam na Prisavlje. Srce mi je bilo u grlu. Izvanredni je program kretao za trideset minuta, a sve kao da se urotilo protiv nas. U studiju nije bilo kamermana, imali smo samo jednog montažera, sinkronizacijska kabina je bila zaključana, a ključa nije bilo. U jednome sam trenutku imala ulogu novinara, kamermana u studiju i majstora tona kojemu je umjesto mikrofona u sinkronizacijskoj kabini oruđe bio mikrofon jedne stare kamere. Sat i pol programa odradilo je nas devetero. Kad je sve završilo, bili smo pod tolikim adrenalinom da smo zaboravili na vrijeme, ostali smo na televiziji do zore. Bili smo umorni, ali ponosni“, prisjeća se Matea Ribarević i dodaje: „Nažalost, naš trud kolege iz dijela medija nisu prepoznali. Drugo jutro su nas prozivali da smo prespavali državni udar u Turskoj iako je, u usporedbi s drugim televizijama, program Hrvatske radiotelevizije sadržajno bio najbogatiji. Vijesti smo objavljivali iz minute u minutu, imali smo bogatu sliku, uključenja s mjesta događaja. Danas, kad se osvrnem na tu večer, mogu samo reći da sam ponosna što sam bila dio toga tima“, zaključuje Matea Ribarević i tvrdi da je svaki dan u ovom poslu drukčiji te donosi nešto novo. „Rokovi nam uvijek prijete, mjerna je jedinica rada sekunda, a svaka je napisana i izgovorena riječ pod lupom javnosti.“
Matea Ribarević
S time se slaže i njezin kolega Dino Goleš, inače Čakovčanin, novinar koji donosi priče za Vijesti i Dnevnik, a vodi i Vijesti na Četvrtome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 4). „Moj je profesionalni trenutak koji se ni s čim dosad ne može mjeriti snimanje priča o izbjeglicama s kolegicom Mateom Ribarević. S neopisivim smo ponosom poslije gledali te naše sugovornike i priloge u različitim emisijama na Hrvatskoj radioteleviziji, a to je jedna od onih stvari koje vam promijene pogled na život i nadmaše sve što ste dotad radili. To je ono stvarno novinarstvo o kojemu sam kao student sanjao, priče koje imaju dušu i novinar u službi maloga čovjeka, kako bi i trebalo biti“, kaže Dino Goleš. Prisjeća se i stresnih trenutaka, poput poziva tadašnje urednice trećega Dnevnika Tatjane Munižabe u kojemu mu javlja da je tadašnji ministar branitelja Mijo Crnoja prije pet minuta podnio ostavku te ga moli da dođe napraviti priču. „Tada je bilo manje od sat i pol do početka emisije i stvarao sam priču vozeći se u automobilu i gotovo doslovno uletio u montažu. Prilog je bio poslan tri sekunde prije emitiranja! Iako se to ne događa svakodnevno, shvatio sam da su kratki rokovi normalna stvar u proizvodnji aktualnih tema za informativni program“, ističe Dino Goleš i zaključuje kako mu se, bez obzira na ljubav prema ljudskim pričama, sviđa i angažman pred kamerom.
Dino Goleš
Rođena Sinjanka Ana Malbaša, po struci komunikologinja, u Informativnome medijskom servisu Hrvatske radiotelevizije prati različite društveno-političke teme u prilozima i javljanjima uživo za Dnevnik, Vijesti i Hrvatsku uživo. Usto radi i za jutarnju emisiju Imam problem na Prvome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 1), a autorica je dužih reportaža o problemima koji muče hrvatske građane. „Nikada neću zaboraviti kako me je kolega iz emisije Što vas žulja proveo po hodnicima Hrvatske televizije i u sat mi vremena uspio objasniti kako se izrađuju prilozi – gdje pregledavam materijal, gdje čitam tekst, gdje su montaže. Prve su mi reportaže bile najzanimljivije: snimala sam tako jednu gospođu koja je u trezor banke ostavila fotografije pokojnoga muža i drugih članova obitelji za buduće naraštaje. Ta mi je gospođa, koja je inače cijeli život pomagala drugima darivajući krv, sa svojom pričom podsjetnik da su prave uspomene s pravim ljudima najveće bogatstvo čovjeka“, ističe Ana Malbaša. „U radu za Dnevnik često se dogodi da se u montažu uđe u posljednji trenutak. Tako sam u svojim početcima jednom prilikom imala samo 15 minuta za montiranje priloga. Uspjeli smo poslati priču tek minutu prije prikazivanja, a danas mi se moja ondašnja nervoza čini smiješnom: onoga trenutka kad sam dobila dokaz da se u četvrt sata može složiti priča, počela sam drukčije doživljavati vrijeme“, tvrdi Ana i dodaje da se u budućnosti vidi u istraživačkoj emisiji duže forme, nekoj poput nekadašnje Latinice.
Ana Malbaša
Andrej Rašljanin, po struci magistar kulturologije i medijske kulture iz Osijeka, radi kao novinar u Informativnome medijskom servisu Hrvatske radiotelevizije. „Najuzbudljiviji su mi trenutak karijere bila javljanja sa Sljemena na kojemu su se održavale utrke Svjetskoga skijaškog kupa za slalomaše i slalomašice. Proveo sam tri dana na Sljemenu i napravio više od deset javljanja uživo u dva dana, s uzbudljivoga i velikoga sportskog događaja, na temperaturama ispod ništice koje nikada neću zaboraviti. Nakon svakoga sam se javljanja odlazio utopliti u grijani šator te doznati nove informacije, a onda bih se vraćao na mjesto događaja pratiti utrku i pripremati novo javljanje. Na Sljemenu sam imao više javljanja uživo nego dotad u cijeloj karijeri“, s ponosom ističe Andrej Rašljanin i kaže da mu se baš na Sljemenu dogodio i jedan od najstresnijih trenutaka karijere kad mu je, tijekom javljanja uživo za Vijesti, u ciljnu ravninu uskijao skijaš i podigao snijeg koji je u vrtlogu počeo padati na njega i kamermana. U novinarstvu ga, dodaje, mnogo toga veseli, ali ima i brojnih izazova. „Dvaput sam od sugovornika saznao da je ubrzo nakon emitiranja priče problem građana bio riješen. Najveći su mi izazov javljanja uživo i fonetske vježbe. S ponosom volim reći da sam iz Osijeka, ali i prije nego što stignem to reći, kažu mi Aha, lega, znamo odakle si. Zato s fonetičarima radim na skraćivanju osječkoga naglaska“, kaže Andrej Rašljanin.
Andrej Rašljanin
Maja Tanasovski magistrica je novinarstva i trenutačno završava i poslijediplomski specijalistički studij. Rođena je Zagrepčanka koja je provela godinu i pol dana u Africi radeći kao slobodna novinarka za hrvatske medije. Vodila je i vlastiti humanitarni projekt, pa je i gostovala u nekoliko HRT-ovih emisija i bila sugovornicom u brojnim temama za Nedjeljom u dva, Labirint i Hrvatsku uživo. Na Hrvatskoj radioteleviziji je počela raditi u rujnu 2015. godine, a teško joj je izdvojiti najzanimljiviji i najuzbudljiviji trenutak u dosadašnjoj karijeri. Kaže da je to svaki dan. „Rad u Africi odskače od nekih svakodnevnih stvari, ali isto tako i boravak na brodu iz Turske za Egipat sa sirijskim izbjeglicama 2012. godine, drugi val revolucije u Egiptu, priča o posljedicama četrdesetogodišnjega rata u Sudanu i djeci ulice, priča o plemenima doline Omo u Etiopiji koja žrtvuju djecu u 21. stoljeću, intervjui s djecom vojnicima u Ugandi, priča o plemenima Dogon u Maliju“, nabraja Maja Tanasovski. Prošla je trideset afričkih država, a radila je i priču o borcima Muay Thai na Tajlandu.
„Svako je putovanje novo uzbuđenje, a svaka priča novi izazov, primjerice priča o uvjetima u zatvoru za koju sam razgovarala i s bivšim zatvorenicima bila je zanimljivo iskustvo. Mogu reći da me veseli činjenica što i dalje imam izazove u svojemu poslu. Novinari moraju pratiti sve, govoriti glasno i hrabro. Uz posao novinara učite kako učiniti nemoguće, kako upravljati svakom situacijom“, zaključuje Maja Tanasovski i kaže kako vidi sebe u budućnosti kao novinarku vanjske politike koja izvješćuje iz nekog budućega Mosula, naravno za Hrvatsku radioteleviziju.
Maja Tanasovski
Galerija
