Od malih nogu ste pred kamerama, točnije od 13-te godine, kako pamtite svoje glumačke početke ? Glumio sam s Milenom Dravić, Reljom Bašićem, Borisom Dvornikom, Ljubišom Samardžićem koji su bili i jesu velika imena tako da sam tada ipak imao tremu.
Kako je bilo glumiti s Borisom Dvornikom? Divno, ostao mi je u lijepoj uspomeni. To je moj pravi filmski otac, bio je divan čovjek. Prošle godine u Zagrebu sam upoznao njegovu nećakinju, a s Dinom sam se družio početkom devedesetih.
Jeste li li kao dječak htjeli biti nešto drugo osim glumac? Nisam imao priliku birati nešto drugo, jer je mene gluma odabrala, a ne ja nju. U biti, imam ja svoju marketing agenciju, usput malo režiram spotove, pišem, bavim se i time pored glume.
Najteža scena koju ste snimili? Stvarno ne znam, svega je bilo.
Kako vam se sviđa u Sarajevu, što vas se najviše dojmilo? Uživam, izlazim, Enis Bešlagić je divan kolega i domaćin, vodi me na sva moguća mjesta. Najviše me je dojmio duh ljudi koji je nesalomljiv. Pored svega što se ovdje događalo ti ljudi su jako vedri i veseli u usporedbi s ljudima iz Slovenije, Hrvatske i Srbije.