Proslavljeni regionalni producent Filip Miletić član je žirija glazbenog megaspektakla 'SuperStar', a iza njega su dva desetljeća hitova. Magistar klavira, kako su ga prozvali, u videointervjuu za RTL.hr otkrio je kako je započela njegova uspješna suradnja sa Severinom, što za njega znači superstar i kako odlučuje s kojim glazbenikom želi raditi, a s kojim ne.
Što je za vas superstar?
Superstar je netko prije svega tko ima identitet, tko je svjestan što sve treba položiti, koje napore da bi uspio u glazbi. Svatko se može baviti glazbom na ovaj ili onaj način, ali da bi bio superstar, tu ima dosta segmenata koji se trebaju poklopiti, prvenstveno za to kažemo x faktor. Mi smo ovdje kao žiri da prepoznamo taj x faktor i naravno da ja recimo kao producent da skrenem pažnju kroz show što treba gurati u prvi plan, a koje mane treba sakriti. Tako da superstar kao superstar nije samo pjevanje već izgled, ponašanje, da ustaneš ujutro kao superstar, da legneš, ne samo pred kamerom. To ti je način života.
Je li se tko istaknuo u prvim audicijama?
Da. No ono što mi generalno smeta kod mlađih ljudi jest malo suzdržavanje od emocija. To sam primijetio. Ne da je to globalni problem, ali to je prvi što mi je zapelo. Jako talentirani ljudi, ali nekako malo suzdržani od emocija. Ne znam što je to i zašto je tako i toga bi mi baš nedostaje. I na primjer kad im dam diplomu i kažem: 'Prošao si', par kandidata mi je pokazalo emociju. Imam dojam da se nekako boje emocija što nije dobro.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Audicije za Superstar su počele'
Vi ste onaj koji svojim radom stvara zvijezde. Imate li pojam o toj odgovornosti?
Pa ne. Kada počinjem neki novi projekt, uvijek imam neko novo bijelo plantno i krenem crtati po tom platnu. Mora postojati doza nekog straha. Ljudi generalno doživljavaju strah kao nešto loše. Ja ga ne doživljavam. Pretjerani strah nije dobar da te paralizira, ali neka doza straha je dobra. Strah gura naprijed i daje dozu odgovornosti tako da sigurno tu postoji neka doza straha i odgovornosti i kad to budem prestao imati, prestat ću se baviti glazbom.
Karijeru ste započeli u studentskim danima s Anom Nikolić. Jeste li se tada nadali da ćete stajati iza najvećih hitova regije?
Pa ne znam. Ja sam završio Glazbenu akademiju, ja sam pijanist. Sasvim nekako slučajno sam ušao u svijet šoubiza, ovo čime se danas bavim, ali nekako sam uvijek težio tome da stvaram nešto svoje. Bio sam nekog stava: 'Stvarat ću i skladati svoju glazbu i pisat ću pjesme pa makar one bile najgore na svijetu, ali bit će moje.' A sada još ako to prepozna susjed, ti ili još netko, još bolje. Na moju sreću, ispostavilo se da sam pogodio ukus šire publike.
S pjesmom 'Aspirin' napravili ste prekretnicu na glazbenoj sceni. Jeste li računali na tu promjenu paradigme?
Ne. Ja uvijek kažem. Bog dajte tu neku, kako se zove, nit na koju se ti uhvatiš i prepoznaš i ti si samo izvršitelj toga. Tako da nisam na to računao kad sam radio 'Aspirin'. Facinantno je kod glazbe, ono što me prvo fasciniralo kad je izašla ta pjesma je da sam tu pjesmu radio u svojoj sobi za klavirom za svojim kompjuterom i kada sam otišao na neku studentsku zabavu, to je bio trenutni hit i to je eksplodiralo. Mene nitko nije znao u toj prostoriji, ali svi su pjevali tu moju pjesmu. I ta povezanost na taj način je nešto fantastično što glazba donosi. Tako je to bilo. Ništa ja tu nisam nešto specijalno planirao, ali eto, volim kreirati. Jednostavno, takav sam.
Oko suradnje sa Severinom ima dosta teorija kako je ona započela. No, koja je ona prava?
Da se nadovežem na anegdotu s 'Aspirinom'. Petar Grašo i ona su bili na nekom tulumu i Severina je njemu rekla: 'Kakav hit'. Petar rekao: 'Kakvo ludilo'. Severina je rekla: 'Moram zvati tog čovjeka'. I onda u svakom intervjuu napomenem da je Tomica Petrović, Severinin menadžer bio protiv mene.
Rekao joj je: 'Što će ti'. I došli su u Beograd i kad smo se našli, ona je mene pitala: 'Imaš li ti neku pjesmu za mene?'. Rekoh: 'Nemam'. Ona meni: 'Molim'. Ja u tom trenutku nisam imao ni studio niti bilo što, ali sam se ponašao kao da to sve znam i pravio sam se kao da sam to radio 500 puta u životu. Došli smo u studio, pustio sam joj pjesme. Severina je netko tko nije samo izvođač, ona ima i tog malog producenta u sebi i zato opstaje toliko dugo na estradi. I kada je čula pjesme, rekla je: 'Je li ovo neka skrivena kamera? Ok, snimamo sve.' Tako smo počeli suradnju koja traje skoro već 11 godina.
OSTATAK INTERVJUA POGLEDAJTE U VIDEU!
