U nedjelju 2. ožujka održat će se najvažnija i najiščekivanija dodjela nagrada u filmskoj industriji - Oscar 2025. Dan koji svi s nestrpljenjem očekuju. Povodom ovogodišnje 97. ceremonije svakog vam dana sve do nedjelje donosimo neke od najzanimljivijih priča koje se vežu uz ovu najpoznatiju i najspektakularniju filmsku nagradu.
I premda su apsolutno zaslužili Oscare i premda ih se i danas smatra klasicima i premda su imali hrpu nominacija - kipić nisu dobili. Mnogi su filmovi u skoro stogodišnjoj oskarovskoj povijesti doživjeli takvu sudbinu, a rekord je definitivno film Boja purpura Stevena Spielberga s 11 nominacija i - ni jednim jedinim Oscarom.
Film je to koji govori o mladoj Afroamerikanki i pokazuje probleme s kojima se suočavaju mlade crnkinje tijekom ranog 20. stoljeća, uključujući siromaštvo, rasizam i seksualnu diskriminaciju. Film je bio debi za Whoopi Goldberg i Oprah Winfrey, u njemu glumi i Danny Glover, a glazbu za film je skladao Quincy Jones.
Unatoč odličnim kritikama i popularnosti filma, a prema mišljenju mnogih to je bio sigurno najbolji film te godine - Akademija filmskih umjetnosti i znanosti odlučila ga je potpuno ignorirati.
Spielberg nije čak ni nominiran
O nepravdi prema Boji Purpura pisala je svojoj u knjizi Oscar – Između tradicionalnosti i progresivnosti autorica Marina Vuletić.
Steven Spielberg i Whoopi Goldberg
"Šokirani smo i zatečeni činjenicom da glavna kreativna snaga filma - Steven Spielberg nije čak ni nominiran" govorili su šefovi Warnera kad su čuli da je Akademija od ukupno 11 nominacija dodijeljenih Boji purpura potpuno ignorirala njegovog redatelja (tako nešto, da među deset ili više nominacija nekog filma nije bilo one za režiju, dogodilo se samo još 1942. u slučaju Fićfirića sa sjevera). Išlo se tako daleko da se čak govorilo kako je to svojevrsna osveta hollywoodskom financijski najuspješnijem redatelju i da je od svih pogrešnih procjena u povijesti, ovaj put Akademija zaista pretjerala. Međutim, za Spielbergov film ono najgore tek dolazi. Iako je u broju nominacija bio potpuno izjednačen s Mojom Afrikom, izgledalo je kao da je neka viša sila htjela da i najmanji film nešto dobije, a Boja purpura - baš ništa.
Njegova glavna glumica Whoopi Goldberg (debitantica nominirana za glavnu žensku ulogu mlade crnkinje koja se suočava s patrijarhalnim i seksualnim terorom na američkom jugu) najbolje je izrazila raspoloženje Spielbergovog tabora u trenutku kada je po dužnosti objavila ime jednog oskarovskog dobitnika tijekom ceremonije, a koji se nije pojavio: " On bi sigurno htio zahvaliti svojoj majci, a i neki od nas također bi htjeli zahvaliti svojim majkama."
Oprah Winfrey
Već sljedećeg dana Akademiju je bocnula optužba Nacionalnog udruženja za promicanje crnaca da su bili motivirani rasizmom, što su ovi, naravno, odlučno negirali. U svakom slučaju, ni Spielberg nije bio u svemu tome potpuno bezazlen - Boji purpura bez sumnje je svjesno namijenio oskarovsku sudbinu s ciljem da se, nakon gomile specijalnim efektima nabijenih dotadašnjih filmova, potvrdi i kao umjetnički nastrojen redatelj. Ipak, njegov potpuni poraz čini se u velikoj mjeri nerealnim", navodi autorica Vuletić u svom djelu.
Nije se Spielberg zaustavio na tom pokušaju prodora na oskarovski tron. Crnački pokreti osamdesetih, s predsjedničkom kampanjom Jesseja Jacksona i borbom protiv južnoafričkog apartheida, nije bio dovoljan zamašnjak da Spielberg osvoji naklonost članova Akademije. Nastavio je s produkcijom svojih filmova obogaćenih trikovima i efektima, ali ga san o zlatnom kipiću nije napuštao. S emotivnom pričom o američkom dječaku, zatočeniku japanskog koncentracijskog logora u 2. svjetskom ratu, Carstvom sunca, uspio je osvojiti šest tzv. malih nominacija za Oscar, ali je opet sve na tome ostalo. Sve je na tome ostalo za Akademiju, ne i za Stevena Spielberga. Prebacivši se s područja crnačkih prava na temu aktualnu pri slomu komunističkih režima krajem osamdesetih i početkom devedesetih – tj. da temu antifašizma u Svjetskom ratu – te uvidjevši da emocija djeteta još nije dovoljna za osvajanje holivudskog viteza s mačem, okreće se drugoj temi i drugoj manjinskoj zajednici.
Film Schindlerova lista proizveden je i premijerno prikazan 1993. Zanimljivo, iste godine izlazi i Spielbergov blockbuster Jurski park. Sinergijom prepunih dvorana zbog izumrlih dinosaura i preplavljenošću emocijom zbog stradanja Židova u ratu Spielberg je ostvario svoj san: Schindlerova lista osvaja sedam, a on osobno 2 Oscara – za najbolji film (najboljeg producenta) i najbolju režiju. Baš je ta kombinacija otvorila pitanje na koje već trideset godina pokušavaju odgovoriti filmski kritičari i povjesničari filma – koji je odnos teme i društvene uključivosti prema vrijednosti kojom se zaslužuje nagrada, odnos politike i umjetnosti.
Krive procjene akademije
O filmovima koji su trebali dobiti Oscar, a nisu, o onima koji su nezasluženo pobijedili u konkurenciji znatno boljih filmova, te o tome postoji li neki konkretan razlog zašto je to tako, svojedobno smo razgovarali s filmskim kritičarom Nenadom Korkutom.
"Povijest Oscara je puna nepravdi. No, prije svega treba naglasiti kako Oscar, u aktualnom trenutku kada se nagrade dodjeljuju, nema vremensku perspektivu da bismo mogli znati koji će film postati klasik. Svakako mnogo toga ovisi o trenutačnom ukusu članova Akademije, kao i nekim izvanfilmskim faktorima. Ponekad se radi i o spletu okolnosti. Na primjer, Bulevar sumraka, remek-djelo Billyja Wildera, imao je nesreću da se iste godine pojavio i genijalan film Sve o Evi koji je na kraju trijumfirao. Oba filma danas su klasici", objasnio nam je svojedobno u razgovoru filmski kritičar Nenad Korkut te istaknuo još neke filmove koji su definitivno zaslužili Oscar, ali ih je on preskočio.
"Hitchcockova Vrtoglavica jedan je od najcjenjenijih filmova u povijesti i na vrhu je kritičarskih lista najboljih svih vremena, no propustili su ga i nominirati za najbolji film te godine. Zatim, Građanin Kane je remek-djelo Orsona Wellesa, koji je na listama najboljih filmova svih vremena dugo zauzimao 1. mjesto.
Divan život Franka Capre, koji svi volimo pogledati oko Božića ignoriran je na dodjeli nagrada te godine. Čak nije potvrdio ni jednu od svojih nominacija. Potom, 2001: Odiseja u svemiru Stanleyja Kubricka svakako je bitan film, posebno za povijest žanra, no ni on nije nagrađen Oscarom. Te godine glavnu nagradu je odnio film Oliver!, ako ga se još tko sjeća.
Velika je sramota za Akademiju kad su Planini Brokeback uskratili Oscara i nagradili inferiornu Fatalnu nesreću, vjerojatno tada u strahu od LGBT-tematike. Srećom, od kada se Akademija trudi biti inkluzivna, stav prema takvim temama polako se mijenja i na Oscarima. Ostavljam otvoreno pitanje jesu li iskreni po pitanju inkluzivnosti ili se ipak radi samo o političkoj korektnosti", komentirao je Korkut navodeći velike filmove koje je Oscar također zaobišao.
Pogledajte video: Hoće li se ovi Oscari zauvijek pamtiti u Hrvatskoj? Kritičar dao ohrabrujuću prognozu
