Izlaze li tetovaže iz mode i mogu li biti samo trend, pitali smo tattoo-umjetnicu Nikku Dott
Kako je 'clean girl estetika' promijenila trendove u tetoviranju, koji su dizajni najtraženiji, je li povratak stigmatizacije moguć?
Tetovaže su od kraja 20. stoljeća do danas prošle dug put. Prvo kao simboli marginaliziranih skupina i znakova pobune, a onda kao mainstream trend i umjetnički izričaj. Nekada stigmatizirane i povezivane s lošim ugledom, danas su društveno prihvaćene do mjere gdje funkcioniraju kao komad nakita. Tetovaže danas nisu samo estetske, već imaju ulogu u izražavanju osobnog stila i identiteta.
Generacijske razlike su dijametralne. Istraživanja pokazuju da gotovo polovica mladih odraslih ljudi ima barem jednu tetovažu, pri čemu se generacija Z najčešće odlučuje za minimalističke fineline radove, delikatne simbole i sitne natpise. Ipak, upravo unutar iste generacije na društvenim mrežama sve je glasnija anti-tattoo retorika povezana s povratkom konzervativnijim estetikama – od clean girl trenda do naglašavanja “čiste” kože kao simbola statusa.
Pitanje koje se sve češće postavlja jest radi li se o stvarnom padu interesa ili tek o prolaznom internetskom fenomenu. Veliku ulogu u oblikovanju trendova imaju digitalne društvene platforme. TikTok, Pinterest i Instagram pretvorili su se u kataloge ideja. Naime, ta brzina trend-settinga donosi problem: tetovaže koje su danas popularne sutra mogu djelovati zastarjelo i stereotipno.
Nikka Dott jedna je od poznatijih tattoo majstorica u regiji. Njezin studio Dark Rituals djeluje već godinama, a mnogi klijenti često se vraćaju.
Društvenim mrežama u posljednje vrijeme kruže trendovi poput “clean girl aesthetics” i pojavljuje se teza da tetovaže više nisu u trendu, a s druge strane, na Pinterestu i TikToku vidimo mnogo objava malih fineline tetovaža i tzv. “coquette” trend tetoviranja. Krenimo s teškim pitanjem: Može li tetovaža uopće biti trend uzmemo li u obzir dugotrajnost?
Budući da je moj Instagram prepun sadržaja raznih tattoo artista, do mene iskreno nije došao "clean girl aesthetics" sadržaj. Smatram da je oduvijek bilo i biti će osoba ili djevojaka koje se ne vide sa tetovažama i to je sasvim u redu - tetovaže nisu za svakoga. Mogu vam reći da se kod mene većinom tetovira upravo ženski spol, bilo to nešto malo i slatko ili cijela ruka, noga prekrivena u tetovažama, no djevojke i žene su svakako one koje se češće i u većem broju tetoviraju. Coquette trend sada je nešto popularniji zbog raznih celebrityja koji su ga ispromovirali, no ne mogu reći da je i najčešći stil koji tetoviram.
Tetovaže nažalost mogu biti trend, no više u određenom stilu nego kao tetoviranje općenito. Vjerujem da će pojedinci reći da je tetoviranje nešto što ne žele, no ne smatram da će se to pretvoriti u "trend".
Na službenom Instagram profilu imate spremljene storyje u kojima jasno ističete apsurd percepcije tetovaža kao simbola bunta ili pripadnosti nekim kriminalnim organizacijama. Odjednom je takva percepcija zamijenjena percepcijom tetovaža kao dijela osobnog identiteta. Primjećujete li taj pomak otkako ste u ovom poslu?
Kao i sve ostalo, tetoviranje je kod nas krenulo biti popularnije nešto kasnije nego vani, no smatram da je to isključivo zbog interneta i općenito zato što smo počeli sve više i češće uočavati tetovaže, tetovirane ljude, što je uslijedilo i time da nisi izgubio radno mjesto zbog nje, ili bio osuđivan. Sada je mnogo više ljudi oko nas tetovirano. U 2000-im godinama tetoviranje kod nas definitivno nije bilo toliko popularizirano, vrlo lako si mogao ostati bez posla i biti diskriminiran zbog tetovaža pa su se ljudi na njih teže odlučivali. Većinom su tetovirani bili alternativci i nije se svatko upustio u tetoviranje.
Kao što sam ranije rekla, tetoviranje nekad nije bilo toliko dostupno i bilo je strogo osuđivano na našim prostorima, no uvijek je bilo osoba koji su ih htjeli zbog svojih osobnih razloga: bilo zbog estetike, nekog posebnog značaja, osobnog izražavanja identiteta ili slično. Shift se svakako dogodio, puno se ljudi sada češće i više odlučuje na tetoviranje jer su se stigme znatno smanjile, no i dan-danas postoje pojedinci (pogotovo starijih skupina ljudi) koji će i dalje smatrati da su tetovirani ljudi buntovnici, pripadnici određenih skupina i slično.
Vraća li nas promoviranje anti-tattoo estetike, poput “clean girl” pokreta ponovno unatrag?
Smatram da s tetovažama nema natrag. Oni koji ih zbilja žele, napravit će ih bez obzira na aktualne trendove, jer je tetovaža obilježje koje nosiš zauvijek. Može se eventualno smanjiti količina posla, no kao i svi drugi trendovi i taj neće trajati zauvijek. Uvijek će biti osoba koje će željeti tetovažu i tog trenda uopće se ne bojim.
Je li ponovna stigmatizacija tetovaža među mladima uopće moguća?
Stigmatizacija kao takva sumnjam da će se dogoditi. Možeš ili ne moraš biti fan tetovaža, smatram da je to od pojedinca do pojedinca nešto što ostaje nepromjenjivo bez obzira na trendove. Uvijek postoji skupina koja bezglavo prati trendove, kao i ljudi koji jednostavno ne vide tetovaže kao dio sebe, nikada, pa ni tada. Mislim da se nikada nećemo vratiti na staro, gdje su tetovaže i tetovirani ljudi stigmatizirani, kao u 2000-ima i ranije, ipak je većina ove generacije trajno istetovirana. Možda ti se tetovaže ne sviđaju, ali sada već znaš da tvoja doktorica, poštar ili kolegica iz ureda nisu loše osobe ili članovi bande jer imaju tetovažu.
Još 2019. objavili ste na društvenim mrežama najveće mitove vezane uz tetoviranje. Što je najbizarnije što ste čuli?
Uh... Svašta! Od toga da su tetovaže kancerogene, da se prenose spolne i razne druge bolesti, da se ljeti ne smije tetovirati, da ne možeš biti donor krvi ili organa, da tetovaže otvaraju portal prema zlim silama, baš svašta, ljudi su jako kreativni u ovom području. Da se razumijemo, ništa od navedenog nije istina.
Dolaze li klijenti češće s vlastitim idejama, traže li unikatne dizajne ili žele nešto što je ‘trending’ na društvenim mrežama?
Klijenti najčešće dolaze s vlastitim idejama i željama, no velik postotak inspiriran je Pinterest dizajnima, do nekih stvari koje su vidjeli na društvenim mrežama. Trenutno mi klijenti često dolaze i traže obrise fotografija iz djetinjstva, crteža, rukopisa djece ili članova obitelji, što su pokrenuli upravo trendovi na društvenim mrežama, ali smatram da su to zapravo slatke, personalizirane ideje.
Kakogod, i dalje mi klijenti dolaze najviše zbog tetovaža unutar mog stila, što su cvjetni motivi, geometrija, mandale, hrvatski tradicionalni motivi, ilustracije i uvijek radim isključivo custom-made, odnosno unikatne personalizirane dizajne za svakog pojedinca, služeći se njihovim inspiracijama, no ne kopirajući ih.
Kada se klijenti naručuju na termine, s kakvim se zahtjevima najčešće javljaju? Koje su tetovaže trenutačno najtraženije?
Trenutno su popularni manji, tanki, odnosno fine line dizajni, natpisi, obrisi fotografija iz djetinjstva, djece, dragih osoba, kućnih ljubimaca i slično... Mali, suptilni motivi (srca, zvjezdice, razne ilustracije (pogotovo u watercolor verziji) do mandala, cvijeća, raznoraznih ukrasa i meni trenutno najdražih hrvatskih tradicionalnih tetovaža. Kod mene je dosta izražen taj ornamentalni stil koji sam dosta godina gurala, tako da se najčešće klijenti javljaju zbog njega.
Koje zahtjeve odbijate?
Uvijek ću odbiti motive koji su vezani uz neke kriminalističke skupine, bande, potiču mržnju prema bilo kome i bilo čemu, neke stilove u kojima se nisam htjela razvijati (recimo realistični portreti, maori, japansko tradicionalno tetoviranje, tribal i slično), no uvijek ću rado preporučiti nekoga od kolega za koje znam da će takve dizajne dobro izraditi.
Koje su najbizarnije želje za tetovažu koje Vam je izrazio klijent? (bilo dizajn, bilo mjesto na kojemu želi tetovažu)?
Nažalost, živimo u državi koja je još uvijek poprilično zatvorena i ziheraški nastrojena, tako da dosad nisam imala nikakvih bizarnih želja koje bi me osobno iznenadile. Bizarne su želje da se primjerice mandala ili portret tetoviraju na prstu. Previše željenih detalja na premale dimenzije ili za to neadekvatna mjesta. Bizarna ideja je i ona gdje muž odabire ženi tetovažu (ili obrnuto) i forsira svoje želje i estetiku. Ili primjeri gdje osobe žele prekriti staru crnu tetovažu nekim svijetlim, prozračnim motivom i što manjom veličinom (u veličini trenutne tetovaže).
Pokušate li na konzultacijama razuvjeriti klijenta od takvih ideja ili svejedno poštujete zahtjev?
Kod mene ne vrijedi ona "klijent je uvijek u pravu". Smatram da sam ja ovdje ta koju treba poslušati vezano za izvedivost dizajna na koži kako bi on izgledao što ljepše i bio kvalitetno izrađen te kako bi mogao trpiti nošenje na koži godinama. Uvijek ću otvoreno reći da je nešto premalo ili neizvedivo, te naravno, odbiti klijenta ukoliko ima nerazumne želje i očekivanja. Tetovaža na vama ostaje zauvijek i smatram da se uvijek treba poslušati dobronamjeran savjet stručnjaka, inače ćete vrlo brzo s tetovažom biti nezadovoljni, što nije nikome u interesu.
Koja je najčešća dobna skupina koja vam dolazi? Slažete li se s tvrdnjom da pripadnici generacije Z rjeđe dolaze po tetovaže nego stariji?
Najćešća dobna skupina je od 18 do 40 godina. Samim time mogu odgovoriti da ne smatram da se generacija Z manje tetovira, dapače. Razlika je u tome što oni većinom biraju neke manje, jednostavnije dizajne.
Bacimo li pogled u rane 2000-e, trendovi tetoviranja u zapadnom svijetu bili su anđeoska krila na dnu leđa, ljubavni motivi, tekst pisan krasopisom, u 2014. trending su bili brkovi, motivacijski citati, ruže,... Slažete li se s time da se prema tetovaži osoba točno može svrstati u određenu generaciju.
Naravno da ne. Ljudi se tetoviraju u različitim vremenskim periodima i uvijek postoje osobe koje nose neku tetovažu iz određenog vremena. Rijetki su oni koji imaju samo primjerice tribal tetovažu na ramenu ili JNA tetovažu na podlaktici. To su osobe koje su se eventualno jednom tetovirale, no iz osobnog iskustva ljudi na našim područjima često su tetovirani raznim stilovima, ovisno o osobnoj želji, estetici ili eventualno dobu u kojem su se tetovirali.
Koje su glavne razlike u preferencijama stilova između starijih generacija i generacije Z?
Glavnu razliku koju primjećujem je da su starije generacije preferirale tetovaže većih dimenzija, ispunjene sleeveove, čak i veća područja tijela u odredenim stilovima. Generacija Z većinom preferira jako sitne dizajne što tanjih linija i različitih motiva. Također, starije generacije su prvo tetovirale mjesta koja nisu bila toliko vidjljiva, (odnosno prekrivena odjećom), dok današnja generacija, samim time što više ne postoji stigma prema tetoviranju kao prije, nema problema odmah tetovirati područja kao što su šake prsti, vrat i lice.
Postoje li motivi ili stilovi koji su ‘evergreeni’, bez obzira na trendove?
Stilovi se mjenjaju, napreduju, evoluiraju. Svi "glavni stilovi" na kojem se tetoviranje temelji (american traditional, japanese, neotraditional, realizam, lettering) su stilovi koji nikada neće izumrijeti bez obzira na trendove.
Je li Vam ikad došao klijent koji želi prepraviti ili prekriti tetovažu samo jer je “izašla iz mode"?
Jest, radilo se najčešće o Tribal tetovažama, koje su ujedno i najteže za prekrivanje. Jednako tako i takozvani "Tramp Stampovi", odnosno tetovaže na donjem dijelu leđa, kojih se ljudi danas čak i srame.
Kako vidite budućnost tattoo scene u idućih pet do deset godina? Možete li predvidjeti neke trendove?
Budućnost tattoo scene vidim kao izrazito uspješnu, tetovira se sve više i više, stigme prema tetoviranju sve su manje. Ono čega se jedino bojim je neadekvatno, neprofesionalno tetoviranje, kojeg je sve više. Bilo tko tko zna imalo crtati, ili mu je dosta profesije koju radi, otvara tattoo salone ili radi kod kuće, po kozmetičkim salonima i slična. Samim time, događa se pregršt loših tetovaža, neoriginalnih motiva (najčešće ukradeni Pinterest dizajni i slično) te vrlo loša higijena. Sada su popularne i tzv. tattoo "škole" gdje se u svega tri dana obučava za tattoo majstora što je svakako premalo znanja potrebno nekome da se samostalno upusti u ovaj posao. U ta tri dana nije moguće naučiti niti osnove kontaminacije, a kamoli sve ono što dolazi iza toga. Smatram da bi se tetoviranjem trebali baviti ljudi koji tetoviranje žive u svakom punom smislu, koji ga ne vide samo kao posao, tetoviranje je način života i ako ga radite - radite ga svih 24 sata u danu. Posebno ću naglasiti da je rad u tattoo industriji, što god svi mislili, izrazito težak i iscrpljujući, bez radnog vremena jer skice nosiš kući, te nešto što može raditi isključivo osoba koja zbilja voli i diše kroz tetoviranje.
POGLEDAJTE VIDEO: Velika promjena vremena pred vratima: Evo kada stižu kiša i zahladnjenje
EP RUKOMET