Marija Lovrić donedavno je bila studentica logopedije, a sada, s dvadeset i tri godine proputovala je Sjevernom i Južnom Amerikom, Europom, Azijom i Afrikom. To joj nisu omogućili samo novci, već programi poput Work&Travela i Erasmusa koji upravo namijenjeni studentima nude povoljna putovanja na kojima bi stekli poslovno, akademsko, kultrurološko i životno iskustvo. Naime, Marija je na svoje prvo veliko putovanje krenula sama. Uz tisuće pitanja, a premalo odgovora, shvatila je da studentima koji žele krenuti u sličnom smjeru nedostaje platforma na kojoj će pronaći sve što ih zanima. 

Upravo je zato Marija Lovrić na svom Instagram profilu odlučila objavljivati sadržaje s putovanja, edukativne snimke, savjete, trikove, a prati ju više od šest tisuća ljudi koji joj se često jave s pitanjima kakva je i sama imala kad je počela putovati. 

Proputovali ste, moglo bi se reći, cijeli svijet u posljednjih nekoliko godina. Ipak, u jednom videu rekli ste da prije svoje 19. godine niste imali poriv za odlaskom iz Hrvatske. Kada ste prvi put odlučili otići i gdje?

Dolazim iz Vodica, iz tipične dalmatinske obitelji kojoj je Hrvatska praktički centar svijeta. Odrastajući, moji roditelji nikada nisu napuštali granice Lijepe Naše, pa tako nisam ni ja – sve do školskih putovanja u Italiju, Češku i Njemačku. Moje prvo samostalno, veliko putovanje bilo je u ljeto 2021., na fakultetskoj stanci između prve i druge godine. Otišla sam na Work & Travel program u Sjedinjene Američke Države, u Massachusetts, na poluotok Cape Cod, udaljen sat vremena od Bostona.

Kakvi su bili dojmovi s prvog putovanja? Koliko ste dugo tamo boravili i je li vas bilo strah?

Znate kako se kaže da nam u ranim dvadesetima frontalni režanj još nije potpuno razvijen, pa se ničega ne bojimo? (Smijeh). Upravo tako je i meni bilo. Nisam putovanju pristupala sa strahom, već s radoznalošću. Veselila sam se promjeni okoline, upoznavanju novih ljudi, govorenju engleskim jezikom i napokon vidjeti sve ono što sam dotad gledala samo na televiziji: od velikih nebodera do hrane i američkog načina života.

Tri mjeseca koja sam provela tamo bila su puna dojmova. Amerika mi se doimala kao neki paralelni svijet – sve je isto, a opet potpuno drugačije. Ljudi su i ondje ljudi, ali prvi sam put vidjela toliko različitih nacionalnosti na jednom mjestu. Hrana je hrana, ali potpuno drugačijeg okusa i izgleda. Bilo mi je fascinantno promatrati sve te razlike, do te mjere da sam napravila tablicu koja je uspoređivala Europu i Ameriku, i to od mjernih jedinica do okusa piletine! (Smijeh). To putovanje mi je zapravo otvorilo oči. Shvatila sam da svijet nije ni tako velik ni strašan, da je putovati puno lakše i dostupnije nego što mislimo, te da život možeš kreirati po svojim pravilima, a ne slijediti zacrtani put.

Što vam je bilo najizazovnije u procesu planiranja putovanja?

Faks, tj. usklađivanje fakultetskih obveza s četveromjesečnim putovanjem. Htjela sam sve položiti na prvom roku da ne moram ništa prenositi, ali, naravno, ne ide uvijek sve po planu pa sam jedan predmet morala prebaciti. No, ništa strašno. Što se tiče papirologije, Vize i osiguranja, nisam se previše zamarala jer sam unajmila Work & Travel agenciju da riješi sve za mene, od traženja posla i smještaja do dokumentacije.

Nedostajalo mi je pitati nekoga za savjet o najboljim lokacijama i poslovima, ali nitko u mojoj okolini nije prošao kroz taj proces. Snalazila sam se po Facebook grupama i vjerovala agenciji. Svake sljedeće godine sve sam radila sama jer sam shvatila da i nije tako komplicirano, a može se uštedjeti i dosta novca.

Do prije godinu, dvije uglavnom ste objavljivali samo fotografije s putovanja. Kako je došlo do toga da počnete dijeliti sadržaj o Work & Travel iskustvima?

Odlazila sam na ovaj program ljeto za ljetom, tijekom cijelog studija, pa sam s vremenom nakupila puno iskustava. Moja me okolina počela poistovjećivati s putovanjima: „Aha, ona Marija koja je stalno negdje“. Dobivala sam sve više poruka poput „kako i ja mogu“, „gdje da se prijavim“, i tada sam shvatila da postoji mnogo mladih koji žele isto, ali ne znaju odakle početi. Javljali su mi se i preko roditelja i poznanika, pa sam zaključila da bi bilo pametno sve informacije staviti na jedno mjesto. Osim toga, činilo mi se sebično zadržati sve za sebe. Htjela sam pokazati studentima da mogu vidjeti svijet, razvijati se i zarađivati, a da ne dolaze iz bogatih obitelji.

Što vas je potaknulo da pokrenete profil s edukativnim i praktičnim savjetima?

Prije svega, nedostatak informacija o mogućnostima koje imamo kao mladi ljudi i studenti. Fakultetima nije stalo do razvoja „soft skillsa“, pa ni ne promoviraju mobilnost i benefite koje ona donosi. Sve sam svoje prilike – od Work & Travel programa do razmjena i volontiranja – pronašla sama, uz beskrajno guglanje i forume. To mi je postalo motivacija: olakšati drugima ono što meni nitko nije objasnio. Također, u površnom svijetu Instagrama i TikToka, većina prikazuje samo lijepe slike i komične videe. Malo tko, barem u regiji, daje konkretne savjete kako to ostvariti. Željela sam pokazati da društvene mreže mogu služiti i za edukaciju i inspiraciju. Sama pratim samo one koji me motiviraju i od kojih nešto stvarno mogu naučiti.

Kako su ljudi reagirali na vaše prve objave?

Prvi video objavila sam bez ikakvih očekivanja, iz sobe u studentskom domu, u pidžami. I onda su počele stizati poruke podrške, a video je skupio 60 tisuća pregleda. Nisu to milijuni, ali meni je to bilo ogromno iznenađenje! Danas mi se javljaju studenti iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH, svi s istim pitanjima. Postoji velika potreba za iskrenim, praktičnim informacijama iz prve ruke, a ne iz marketinških tekstova agencija. Kad mi netko napiše „Hvala što si me inspirirala da odem, ovo je nešto najbolje što sam napravio u životu“ – tada sve ima smisla.

Osim Work & Travela, sudjelovali ste i u Erasmus+ programu?

Da, sudjelovala sam na Erasmus+ projektu u Njemačkoj, koji je trajao tjedan dana. Bio je to tzv. youth exchange, kraći oblik programa koji okuplja mlade iz različitih zemalja. Tema mog projekta bila je osobni razvoj i komunikacija. Kasnije sam sudjelovala i u Egiptu, na projektu o klimatskim promjenama. Ti su programi savršeni za one koji žele okusiti Erasmus iskustvo, ali nemaju mogućnost otići na dulje razdoblje. Važno je razlikovati tzv. Youth exchange od klasične Erasmus studentske razmjene. Razmjena traje cijeli semestar i uključuje upis kolegija i ECTS bodove, dok su youth exchange programi neformalni i otvoreni svima.

Mislite li da bi proces prijave za Erasmus mogao biti jednostavniji?

Apsolutno. Najveći problem je komunikacija. Većina studenata odustane jer se pogubi u informacijama. Fakulteti ne pomažu, upute su komplicirane i pisane jezikom koji nije blizak mladima. Treba ti ChatGPT da shvatiš što žele reći! Ako nemaš nekoga da ti pomogne, lako odustaneš. Imam dvije prijateljice koje su tako odustale od Erasmusa u Turskoj i Španjolskoj. Sustav bi mogao biti mnogo pristupačniji. Sve informacije trebale bi biti jasno prikazane, kroz korake i stvarna iskustva. No, vidim pomake: sve više mladih dijeli svoja iskustva online i stvara se zajednica koja se međusobno podržava.

Koji su vam bili najnezaboravniji trenuci na putovanjima?

Uvijek teško pitanje! Ali evo – prvo, kampiranje s prijateljima u pustinji Utaha, kad nam je kojot pokušao provaliti u šator. Jutro nakon toga skočili smo padobranom iz aviona! Drugo, kad su mi gosti na poslu ponudili da budem donor jajnih stanica za 20.000 dolara... Nisam baš htjela živjeti s mišlju da potencijalno imam dijete u Americi s 20 godina (smijeh). Treće, kad smo prijatelj i ja putovali Armenijom i slučajno upali u vojni konvoj u Nagorno-Karabakhu. Pogledi s vojnicima naoružanima do zuba – neponovljivo iskustvo!

Jeste li doživjeli kulturne šokove?

Naravno! U SAD-u mi je sve bilo ogromno – ljudi, osmijesi, porcije, količina leda u čaši... Žao mi je bilo prijatelja koji upadaju u dugove da bi studirali ili ne idu liječniku jer je preskupo. U Južnoj Americi sve je opušteno, veselo i glasno, a ljudi te zovu amiga već nakon tri minute razgovora. U siromašnijim zemljama najviše me šokirala neorganiziranost i kaos. Uspoređivala sam svoj život s njihovim: dok ja razmišljam o skincareu, netko tamo nema ni pitke vode. Putujući kroz Afriku, Aziju i Južnu Ameriku, naučila sam se cjenkati jer cijene često nisu fiksne. Sve to promijeni pogled na svijet i shvatiš da ništa nije apsolutno, sve je relativno i ovisi o perspektivi.

Koja vam je bila najstresnija situacija?

Tijekom drugog Work & Travel programa dala sam otkaz i time ostala bez posla, smještaja i pravnog statusa. Imala sam dvije opcije: pronaći novog poslodavca ili se vratiti kući. Bila sam sama, 20-godišnjakinja u Americi, ali sam u roku od nekoliko sati pronašla novi posao i sponzora. Na kraju je sve ispalo još bolje!

Jesu li sva iskustva pozitivna kako se često prikazuje na društvenim mrežama?

Ne, i to je važno reći. To nisu odmori, nego prilike za rast. Tko ide samo zbog zabave ili novca, razočara se. Radila sam po 14 sati dnevno, imala cimere koje nisam poznavala, a ponekad me hvatala nostalgija. Ali sve to te ojača. Naučiš koliko možeš kad nemaš izbora.

Koji su vaši “life-saving” trikovi za Work & Travel?

"Your network is your net worth", odnosno uspjeh često ovisi o poznanstvima.

Ne boj se promijeniti posao ili grad. Ako ti nešto ne štima – idi dalje.

Upoznaj lokalce, ne samo druge studente. Oni ti pokažu pravo lice zemlje.

Kad se osvrnete, biste li nešto promijenili?

Iskreno, ne bih. Bilo je teških situacija, ali iz njih sam najviše naučila. Možda bih samo ranije odabrala “independent opciju” bez agencije – jeftinije je i jednostavnije nego što se čini.

Hoćete li mijenjati sadržaj na društvenim mrežama sad kad završavate faks?

Planiram proširiti teme – više o radu, karijeri i životu “poslije faksa”. Želim govoriti i o balansu između posla i slobode, kako putovati dok gradiš karijeru i živjeti po vlastitim pravilima.

Jeste li u vezi?

Jesam, i nije uvijek lako kad si stalno u pokretu, ali daljina je test. On ima „golden retriever“ energiju, a ja sam više „adrenalinski planer“ (smijeh). Na kraju dana, nije poanta u tome koliko se često vidite, nego koliko se stvarno razumijete.

Nedostaje li vam studiranje?

Nimalo. Nakon 17 godina obrazovanja, jedva čekam slobodu bez rokova i studomata. Fakultet mi je donio divna iskustva, ali vrijeme je za novu fazu života.

Gdje se vidite za pet godina?

Vidim sebe kako spajam komunikaciju, edukaciju i putovanja u posao koji inspirira mlade da vjeruju da mogu više. Završila sam logopediju, ali trenutno biram svoj put – s globalnim ambicijama i, naravno, promjenom adrese!

Što biste poručili 19-godišnjacima koji se premišljaju oko studentskih putovanja?

Ako se premišljaš, to znači da već želiš – samo te sputava strah. Život je kratak, ne čekaj „pravo vrijeme“ jer ono ne postoji. Prestani analizirati i jednostavno kreni. Akcija eliminira stres. Ako sam mogla ja – obična studentica – možeš i ti.

Kada biste mogli vratiti vrijeme, što biste voljeli znati prije prvog putovanja?

Da je perfekcionizam najgora osobina. Ranije sam sve planirala u sekundu, što samo stvara nepotreban stres. Savjetujem svima da se opuste i uživaju u trenutku. I da sam ranije napravila kreditnu karticu i skupljala bodove za besplatne letove! (Smijeh).

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Filip Zubčić otkrio gdje je točno pogriješio i što je pošlo po zlu