Cura koja je nekoliko godina cupkala uz Edija Maružina, da bi se osokolila i krenula solo, zapravo sa svojim bendom i novima utorskim materijalom. Imao sam sreće čuti prve probne snimke onoga što će činiti njihov debitantski album i malo je reći da ako se to dobro snimi i producira kako će biti grdih pretumbacija na sceni željnoj rasnih frontmenica.
Stavite li Barbie negdje između Anne Calvi, PJ Harvey i Tamare Obrovac to je neki humpa cumpa energični istrijansko kvarnerski rock koji očekujte.
Popričali smo o uvjetima nastanka i odvajanja od jezgre Gustafa. Ni traga više djevojci koja je sa 17 godina umjesto Claudie Beni pjevala neki pjesmuljak na izboru za Doru...
U glazbenom smislu prvo je bila Barbara Munjas. I zapjevala je za Doru. Što je tada bilo i vrzmalo se po glavi?
U mojoj je glavi tada vladao kaos. Potpuno izgubljena u svojim mislima i željama, nesigurna u sebe i u ono što radim i u biti sigurna u to da to nije pravac u kojem bih htjela da moj život i glazba idu, a u tom trenutku potpuno nesposobna da učinim nešto sa sobom, glazbeno i autorski poptpuno zelena! Nit sam znala svirati nit sam se usuđivala pisati bilo kakve stihove. No u svakom slučaju to me je na neki način zadovoljavalo, bilo mi je bitno da pjevam i da stalno idem naprijed, mada nisam znala u kojem je smjeru to „naprijed“. No na kraju se je pokazalo da je sve to bio ispravan put jer nakon toga su usljedili Gustafi koji su u očima drugih, na početku, a i neko kasnije vrijeme bili korak unazad za mene i moj život i svi su mislili da sam luda. Logičan bi slijed bio da sam nakon Dore nastavila dalje sa šminkanjem, upakiravanjem sebe u kojekakve haljinice, minice i da pjevušim pjesme koje drugi pišu za mene. E pa ne može!
Onda te primjetio Edi Maružin i pridružio Gustafima. To je potrajalo pet šest, godina... da bi početkom ove godine izašla iz te zajednice istrijanskih marijačija. Kako to?
Od svih osoba ženskog spola koje su prošle kroz taj bend ja sam se zadržala daleko najviše, 6 godina, a to je za mene puno i jednostavno je došlo vrijeme da se neke stvari promjene. Kako sam kroz vrijeme provedeno u bendu naučila svirati i počela živjeti glazbu u svakom smislu, tako se pojavila i moja skrivena, čak i meni do nekog trenutka nepoznata potreba za stvaranjem vlastitih pjesama. Dugo sam tu potrebu stavljala u drugi, treći, četvrti plan dok nije eruptirala van i počela rovati po mojoj glavi. Mislila sam ostati u bendu i kombinirati jedno s drugim ali dvije stvari odjednom je teško kvalitetno odrađivati i s obzirom na to da sam u Gustafima ostavila 6 godina svog života zaključila sam da je sad došao red da se malo posvetim sebi i svojim željama i potrebama. I tako sam odlučila okrenuti novu stranicu.
Kakva su sjećanja i emocije vezane za period s Gustafima?
Živjela sam za taj bend! To je bio moj život! Bilo je tu svakakvih emocija i ponekad sam mislila da ću poludjeti od tolike predanosti tome. U svakom slučaju to je prekretnica u mom životu. Mislim da trenutkom ulaska u bend nisam imala pojma u kako sam se vrijednu životnu školu upisala. U Gustafima sam postala osoba sa svojom osobnošću, izgradila sam se u mnogim aspektima. To je bio jedan jako lijepi period i ne bih ga mjenjala nizašto... Sviralo se puno, putovalo, uvijek je neko dobro raspoloženje bilo u điru, muzika koja me je u jednom trenutku počela opčinjavati. Ma sve 5! Dobro ajde, 4.65.
Došlo je vrijeme za osamostaljenje i pokrenula si Barbare, zgodne igre riječi, imena...
Da, na početku sam mislila ići sa svojim imenom ali to mi je bilo bezveze jer ipak smo bend, a onda kad je došlo vrijeme da si nađemo neko ime, Barbari je zvučalo zgodno baš zbog toga šta kažeš, igra riječi i imena!
Prema dosad dostupnim probnim materijalima to zvuči silno svježe i zaigrano. Prepoznao sam od PJ Harvey preko Anne Calvi do Tamare Obrovac i utjecaja...što bi ti rekla?
Sve što sam čula je vjerojatno ostalo negdje u meni i naravno da kroz moje pjesme izlazi van u nekom mom duhu i obliku u kojem ja to dživljavam. PJ, Calvi, Pere Ubu, Waits, Doors, No Doubt... ali da ne nabrajam sada u nedogled! Da, rekla bih da je poprilično zaigrano, melodično a i svježe. Ima neke doze drskosti, nabrijanosti i plesnosti. Onako kako su ljudi naučili da se ponašam i izgledam na pozornici tako nekako zvuči moja muzika. A još malo pa će se nešto moći čuti.
Kad se kreće na studijske snimke a kad na terenski rad?
Za terenski rad još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći ništa. A u studio idemo ovih dana. Za početak ćemo snimiti samo nekoliko pjesama i vidjeti kojim nam tempom ide, te se onda po tome dalje ravnati oko snimanja preostalog materijala. U svakom slučaju htjela bih da album bude tokom proljeća gotov! No vidit ćemo koliko je moguće uskladiti želje sa našim tempom.
Tko su Barbari zapravo? Upoznaj nas s ljudstvom i približi malo na što ti se čini da to liči...
Nisam se htjela upuštati u takvo nešto s ljudima za koje ne znam kako funkcioniraju, kako sviraju, šta slušaju i kakve su osobe tako da su u principu Barbari sastavljeni od nekih bivših i nekih sadašnjih članova Gustafa te jednog prijatelja Gustafa. Ovako je lakše jer svih poznam i svi poznaju mene i znamo si na pravi način bez puno otezanja i filozofiranja neke stvari rastumačit da svima sve bude jasno i ne gubimo vrijeme na upoznavanje. A Barbari su dakle; tri gitare, bas i bubanj iliti Barbara Munjas, Dino Kalčić, Ivan Benažić Benza, Alen Bernobić i Teo Pokrajac. Kako se svi već dobro znamo ulovili smo neku dobru energiju i napredujemo puno brže nego što sam mislila da ćemo napredovati i u biti sam jako nestrpljiva, jedva čekam da zasviramo!
Hrvatska glazba je toliko siromašna kvalitetnim frontgerlama. Pojava tebe u isturenoj poziciji mogla bi iznenaditi mnoge. A koja je tvoja ideja i želje po pitanju Barbara - snimati, svirati, ludirati, đirati...ima li mjesta za profitirati?
A biti će iznenađenja svih vrsta. Kako sam se odlučila za taj život - sviranje, pjevanje, ludiranje, rokenrol, jer drugo baš i ne znam radit, želim naći način da si od toga i zaradim neki novac za život, naravno! Nema ljepše nego radit ono što voliš i živjeti od toga. Želim stvarati i želim da sviramo. Sviranje na pozornici me oživljava i daje mi neku energiju koju mi ništa drugo na ovom svijetu ne može zamjenit, punjenje baterija!
Koliko ti seksipil pomaže, koliko odmaže, koliko si ga svjesna i koliko ga koristiš pri javnim nastupima...
Ne koristim seksipil svjesno. Mislim da bi mi svjesno korištenje seksipila samo odmoglo jer se nebih osjećala dobro i to bi se na meni vidilo. Bila bih previše opterećena da se dok pjevam i sviram pilam sa seksipilom. Ma sve je u životu povezano sa trenutnim raspoloženjem osobe koja prima emocije i koja daje emocije iliti u ovom slučaju seksipil. Nekad žena u širokoj košulji i u širokim hlačama zrači sa puno više seksipila nego neka koja pokušava isfurati seksipil kroz golu kožu. Seksipil je kao stil il ga imaš il ga nemaš. Ja pjevam i sviram i ako tu ima seksipila koji mene ne opterećuje u smislu da razmišljam o tome da ga isfuram dok pjevam i sviram onda super, nek ga ima, takav seksipil ne odmaže već pomaže.
Prema dostupnom za cure tvog profila ima zgodna igra riječi "chicks with dicks". Naš jezik još nije dovinuo odgovarajuću inačicu. Ajde budi prva koja će pokrenuti lavinu...
A sad si me ulovio. „Koka s jajima“ hahahahaha!!!!
