Bila jednom grupa ENI. I konačno, bila jednom jedna Tamara Dorčić i grupa Moskva. Treba li detektirati genom zvuka, glazbe i efekta ovdašnjeg odgovora na Garbage i Shirley Manson, najbliže što se tome dosad došlo je debitantski album spomenutih Riječana.
Moskva gruva akorde glasno distoziranog pop rocka kakav je vremenom pogubila spomenuta pseudoindie skupina. Na drugom polu zatečene rock scene s ženskim vokalima, nasuprot pokušaja žanrovskih šaltanja Žanamari Lalić i njenih Životinja, stoji Moskva kao alter rock odgovor i bačena bijela rukavica u facu onima koji su spremni za fino poliranu baršunastu buku.
Radi se o vrlo konkretnom i za pojam debi albuma, iznimno solidnom i kompaktnom djelu. Nedostatak pop momenta, hitoidnijih komada i tekstualnih dorađivanja vjerojatno će rješavati vremenom.
Predvođeni autorom Vladom Tomićem i predstavljeni senzualnim vokalom spomenute pjevačice, Moskva su pomirljiva stanica između ljubitelja alter rocka 90.-ih kada su carevali Sonic Youth i Pixies (osjetno u nekim gitarističkim tretmanima i propuštanjima bučnih momenata pretkraj albuma u komadima Lopov i reverbiziranoj zaključnoj Otok) i generacija kojima će notorna Pink simbolizirati jednako uzbudljivu pojavu.
Od prve do zadnje stvari Vladino skladateljstvo je pod neizmjernim Vavinim utjecajem, kako u harmama tako u tekstovima i molskim shemama, dok je Tamara istovremeno ne samo vokalno seksipilna i drčna ispred mikrofona. Ne boli me, Lomim valove, Uhode, Bumerang predstavljaju Moskvu kao potencijalne miljenike ovdašnje rock and roll ergele, ako takva još uvijek postoji u dovoljnom broju mimo tri specijalizirana glazbena web sitea.
Vizualni moment je jednako vrijedan ma koliko se puritanci kleli u svetost zvuka, potrošnoj publici i ne samo njima, bitnije je da im rock sheme sipa lijepa i naočita djevojka, samo još da praksa demantira inertnost publike, medija i mase kad je pitanje otkrivanja novih imena vrijednih pažnje i zaslužene prilike.
Album je sjajno producirao gitarist Leta3 Matej Zec, s puno dosluha za zvučni udar i dizanje dinamike variranjem skladateljskih 'tiho glasno' taktika. Moskva pršti energijom od prve do posljednje stvari, osobito nabijeno u singlu U tvojim rukama, no da bi doživljaj bio potpun, jedini pravi i priželjkivani način suočavanja s njima trebao bi biti provjeravanjem moći uživo.
7/10
