Jubilarka je. Deseti studijski album multiinstrumentalista, osobenjaka, pjevača i podnošljivog depresivca Marka Olivera Everetta alias Mr. E-a, glazba je prigušenog megalomanijaka stješnjenog u svoj kućni studio.

Proizvođač je tonova za ljude koji velike stvari vole govoriti, svirati i čuti u nekoliko stihova i riječi. Potom im osluhnuti eho. I svakih nekoliko godina servirati ih iznova, izmijenjene ćudljivim blues rock akordima koji će pratiti njegove trenutne emotivne deponije.

Prepune razočarenja, tragedija, smrti, opservacija s druge strane 'tanke linije života i smrti', propitivanja postanka i opstanka Starog Sijedog Dugokosog Bradonje. Glazbeni metabolizam Eelsa nije više za široku eksploataciju već sladokusce. Ljude na razmeđi između fanologije i sklonosti za rad Toma Waitsa, PJ Harvey, The Black Keysa i Nicka Cavea. To je otisak i pečat ozbiljnog čovjeka zabavljenog i navučenog na napajanje svojim i tuđim ožiljcima, trag kojih slijede melankolični piano pop i ostali halucinogeni dragulji poput onih pakiranih na Blinking Lights And Other Revelations.

Mr. E je lik čijim je otiscima iz prošlosti originalno započela Eels odiseja s God Says Fuck You i Electroshock Blues. Pred vama su podastrti ozbiljni dokumenti podrumskog autora koji je sposoban iz svoje i susjedne životne tuge, dešperacije, očaja, ali i borbenosti (Bombs Away, Kinda Fuzzy) povremeno oblikovati sasvim ugodne komadiće emotivnih rastroja.

Učiniti ovu vrstu akustike i elektrike istovremeno popom i eksperimentalom nije jednostavan zadatak. Mr E. ga odrađuje touched by the hand of God skačući od neurotičnih, divljih i fuzziranih komada (Peach Blossom), ritmičkih lekcija (naslovna pjesma, Stick Together, You`re My Friend), funky partija (Open My Present) do tiših inkarnacij a (Accident Prone, On The Ropes, True Original, I Am Building s Shrine) ili oni prelazni komadi pomirenja buke i tišine (Turnaround, New Alphabet).

Nakon Toma Waitsa nema tko jačim argumentima uvjeriti kako Markova sivila i raspoloženja ponekad imaju širi spektar i kolore, nego gro recentne pop rock produkcije.

Sve ranije paralele o nužnoj povezanosti boli i umjetnosti oko E.-ove glave dolaze do izražaja. Ako vam se tuguje, Mr. E je bio savršeno društvo. Onaj koji vas istovremeno čuje i razumije. Ne sugerira rješenja nego upija. Da bi vam za koju godinu ispričao kako nema dubljeg ponora od onoga koji je preživio. S naglaskom na "preživio". To preživljavanje i novi bilo itekako se osjeti na novom albumu. Bio bi gušt svjedočiti mu uživo pred krcatom Tvornicom ili nekim odgovarajućim prostorom.

Ocjena: 8/10