U vrijeme postkoitalne depresije Lijepe Naše koju onda nazovu recesijom, tuzemni narod žudi i vapi za nekim tko će im se opušteno nasmijati i reći: 'Sve je ok, sve će biti `ko Bog, ima i gorih stvari od nemanja love, seksa, ljubavi, zdravlja...'.
Kad bi baš cjepidlačili i postavili podpitanje s namjerom odgonetanja a što je to gore, dobili bi apstraktne odgovore.
Skužili bi da su odgovori puni optimizma zapravo podjednako i autosugestija i udaljavanje od iskrenog osjećaja više negoli zatečeno stanje stvari. Naravno, samo se o dojmovima radi.
Jer tjeraš li štakore iz podruma ili guje iz vrsta, možeš se zateći kako si istjerao Jetija iz Istre kao na prošlom albumu Chupacabra. Ili Kanibalkance na ovom. Glavnu muzu Edija Maružina i njegove obnovljene trupe koja odgoneće na pitanje zašto svenarodni i gažerski bendovi tipa The Beat Fleet, Hladno Pivo i Gustafi u nas beru lovorike. U svojim nerijetko ironičnim, satiričnim, kritičkim osvrtima na sive zone u kojima se nalaze i kroz koje samo u mašti migriraju, mogli bi ih smatrati i crnjacima.
I dok se Hladno Pivo i The Beat Fleet svatko na svoj način šire rock and roll instrumentarijom, dotle je ska, world music i etno ravnomjerni ritam Gustafa u preraspodjeli snaga i boju za svakog, do posljednjeg čovjeka preostalog na nogama. Upravo u onoj mjeri u kojoj to savršeno nivelira i prelijeva Manu Chao i njegovi zvučni sistemi, tako i pomlađena, refreshana, obnovljena polutka Gustafa prati osnovne trzajeve glavnog kreatora i smjer kojim se dobro utabava od Gustapha i njegovih dobrih duhova, kada su bili bliže alternativi nego rocku, da bi danas evoluirali u pulsirajući, živi, neizbježni fakt i vrh domaće glazbene scene.
Sa sve većim autorskim, a ne samo vizualnim i pjevačkim dodatkom naočite Barbie. Baš kao i na posljednjih nekoliko studijskih albuma Gustafi isijavaju žarom zaljubljenika u svirku, vino, seks i ostale hedonističke divote koje su prosječnom Hrvatu sve više pojmovi iz prepričavanja drugih ljudi, a sve manje praksa. Pa kako onda ne simpatizirati lika koji skoro u šestom desetljeću života, prelijeva životne sokove u autorskom i vitalnom duelu s duplo mlađim družicama, kakvom se u frontwoman podjeli predstavlja seksipilna i neizbježna Barbara Munjas.
Tako će Eddie i kumpanija posuditi od sebe samoga do pretvorbe Toma Waitsa. Poput dingača i čagalja oštarijski ljevičarski lokalpatriotizam i opozicionarstvo Gustafa ujeda, vraćanjima u centar latino beata, koketiranja s meksičkim narodnjacima, salsanja, prelijevanja svih tih vitalnih humpa cumpa nužnosti podcrtanih humornom bazom i "ma jebe ti se" stavom Edija Maružina, Gustafi su nastavili redati sjajne albume. Ovaj izveden uz kolportažu Jutarnjeg lista po cijeni od jedva deset kuna bio je pionirski zahvat (nešto slično je izlaskom direktno na kioske pred par ljeta po znatno skupljoj cijeni radilo Zabranjeno Pušenje) i poruka je mnogima slične snage i samodostatnosti - stvar u svoje ruke, pa na teren. Ako neće Balkan vama, ajte za promjenu vi k Balkanu. Ocjena: 8/10
