Koliko je taj bučni projekt izdržao levitirati između nježnog dijela bića Nicka Cavea, a koliko je poslužio za oslobađanje svih demona zajedno, toliko je determinirao novi studijski album skupine.
Nakupio je Cave devet (s bonusom 11) laganih poema o usporavanju. Otkucajima srca. Pomirivanju sa sudbinama. Svijetom koji je zapravo cijelo vrijeme grdi neprijatelj. Ili kako to direktno kaže: "And we know who you are/And we know where you live/And we know there’s no need to forgive...". Nick poeta mraka i Nick storyteller tužnog, vraća se fundamentalnoj, sporoj formi. Baš kako je dao naznačiti u startnim komadima i singlovima We Know Who U R i teaseru Jubilee Street (i nastavku Finishing Jubilee Street), bit će prostora za naslanjanje na ramena.
Sentiš time. I vozit će on svoj auto natrag u Ženevu i prijetiti djevojci kojoj bi pauk mogao puzati do međunožja i slične kmično poetične skice servirat će u ugodnom, ljuljkajućem downtempu. Kao light motiv albuma proteže se voda. Vječna, hladna, duboka, uglavnom ona u kojoj se utapa, a ne ona koja čini život. Wide Lovely Eyes i Mermaids koristit će kao potpis za zaljubljivanje, odmah potom zarežati će prijeteće još jednim vrhunskim storytellingom Water`s Edge u kojem će "you grow old, you grow cold" štopati od klavira do basa i Warrena Ellisa sve dok se ne desi "will, thrill and chill of love coming down", blueserskom formom Higgs Boson Blues u kojoj se osvrće i na Roberta Johnsona i zavodljive Đavolje taktike ili ponajboljim trenutkom albuma, propitivačkom odom We Real Cool.
Naslovna će pjesma odagnati ne samo nebo već i svaku sumnju, zapravo vjeru u happy end. I sunce ne zalazi tog dana kada preslušate zaključnu epopeju. Produkcije se uhvatio Nick Launay, odgovoran i za potpis Nocturame, najlaganijeg komada Nickove diskografije posljednjih deset godina.
Sve je tu. Poglavlje ispovijedanja, introvercije, zatvaranja u sebe, sagledavanja drugih kutova odakle treba krenuti i kada treba stati kretanjem kroz Bibliju, uz priče o egzekucijama tijela, ideja i duha, Nick Cave je opet potisnuo i gurnuo pod oltar. Bez podignutog glasa, tek minimalnim pomicanjem obrve.
U ovom se dijelu nastavio se vrzmati rubnim područjima tihog, apostrofirati završetak Nocturame postajući njenim prijetećim nastavkom. Drugim poglavljem. Dugim poglavljem. Jednako predivnim i teško prohodnim. 8/10