Njegova kultna pozicija na sceni dozvovljava mu plasirati svoju glazbenu osobnost na bilo kakav svirački način, što je pokazao i pred četiristotinjak ljudi u interijeru teško izdrživo sparnog i zagušljivog kluba neadekvatne klimatizacije. Iako je ideja bila promovirati nove materijale, obzirom na njih samo 6 u trajanju pola sata, ostalo je dovoljno vremena za šaranje obljubljenom pjesmaricom s prošlih albuma. Tako se mimo hitova a la "Odlučio sam da te volim" ili "Nebo" našlo za one koncertno afirmirane komade poput potresne "Ruke" (jedne od najboljih pjesama opusa mu) ili divne ljubavne "Mjesta za mene". Jednako kao što je onom nostalgičnom dijelu publike u akustičnoj varijanti samo uz gitaru poklonio s "Govorim u snu" i "Budi moja voda" iz Laufer faze. Novi komadi su osim iznimne autorske pismenosti razdrmali publiku, osobito singl "Kundera (Atom)", "Fasum Aga", te jedna od najopasnijih pjesama kompletnog mu repertoara "Otporan na život", dočim su baladne stvari dale predahnuti od ritmičke dinamike. Treba još usviravanja spomenutih stvari da bi dobile koncertno efektnu konstrukciju jer znajući kako spontano funkcioniraju u njihovoj prostoriji za probe, na koncertu su zazvučali podosta opušteno i intimistički na jam session način, a ne hipnotiziranja publike kako u najboljim koncertima karijere znaju to odraditi.
Uz parafrazu jedne od njegovih zakuljastih metafora poput "Svatko na drugom kraju svijeta, zapeljanih tijela..." Urbana je teško ne respektirati bez obzira koliko se mogli spotaknuti u nerazumijevanje s njegovim vizualnim skicama. Bio je to koncert zagrijavanja za prave stvari. Publika se slikala, švercala na nostalgiju i zapravo častila prisutnost više nego vrhunski nastup. U naznakama smo doznali kako je Četvorka vrsnih instrumentalista zajedno s karizmatičnim Ćelavcem jedan od rijetkih domaćih bendova, u trenucima raspoloženja, sposoban nositi se kvalitetom svirke s bilo kojim prvoligaškim inozemnim pandanom.
