Prije no su postali stadium arcadium sveomiljeno cross-rock čudovište, Red Hot Chili Peppers su djelili funk rap rock korijene s tisućama indie underground bandova pokušavajući naći svoju rupicu izlaza na kalifornijsko sunce.
Freaky styley. Uplift Mofo. Čudna čuda. Iskakali bi iz pijeska u video spotovima u kojima bi čuvali kojote od ljudskih ruku, šarenili se od nemila do nedraga, kreveljili se, izobličavali, bili vrlo funktualni, plutali po dijelu scene rezerviranom za ljubitelje crossover izmišljotina, preživljavali bliske susrete s drogom, dalečne susrete s raspadom jezgre banda, umiranje članova (Hillel Slovak), odlaske gitarističkog čarobnjaka Johna Fruiscantea, borbe s multimilijunskom pažnjom i rezultatima prodaje.
A napose održavanja obećanja i ispunjavanja očekivanja multimilijunskoj fan bazi. Probrali smo najbolje albume benda u dosadašnjoj diskografiji.
1. Blood Sugar Sex Magik (1991.)
Legendarni breakthrough album zbog kojeg su zajedno s Nirvanom, Pearl Jamom, R.E.M. i Sonic Youthom postali predvodnicima proboja nekih novih heroja u tkivo multimilijunske slušateljske mase. Crossover tvrdog funk rocka s rapom odsviran punkerskom energijom, briljantnom produkcijom Ricka Rubina. Savršeno križanje alternative s mainstreamom.
2. Californication (1999.)
Jednako 'težak' album kao i Blood Sugar Sex Magik. Prepun izvrsnih pjesama, dokazom je žilavosti benda, stvaralačke energije, mogućnosti preživljavanja padova koji bi masu bendova manje snage koštali daljnjeg rada. Prepun poetičnih singlova o otuđenosti svijeta u kojem traju otkriva RHCP kao stadionski band s nanjušenom formulom za pisanje komada velikog emotivnog naboja.
3. By The Way (2002.)
Pametno opetovanje oprobane uspješne formule napipane žilom kucavicom s prethodnog albuma. Niz klasičnih Peppers funky deračina, niz hitova, poneka nježnija. Formula ja novih desetak milijuna prodanih albuma, povod za prodane turneje, zadržavanje statusa benda koji je napipao recept za ugodno starenje.
4. Mother's Milk (1989.)
Preteča velikog proboja i uspjeha. Iznimno znakovit album koji pokazuje bendovsko odricanje dotadašnjih ortodoksnih alter funky ludaranja bez puno melodije u zamjenu za nekoliko tipskih obrada (Hendrix, Wonder) i daleko najambiciozniju produkciju u dotadašnjem radu.
5. Stadium Arcadium (2006.)
Definitivno pregolem album koji je trebalo filtirirati da bismo mogli raspravljati o njemu kao trećem stožernom remek djelu uz prva dva mjesta na ovoj top listi i pregledu najboljeg od Peppersa. Dokaz njihove lucidnosti, veličine, opsežnosti, ambicioznosti. Ali i povremene pretjeranosti.
