"What Good Is Learnin From Some Record When Yall Only Listen To 15 Seconds?" kaže crni propovjednik Chuck D. (a ka Carlton D. Ridenhour) u završnom stihu novog singla "I Shall Not Be Moved" aludirajući na istraživanje po kojem je koncentirirana pažnja slušatelja 21. stoljeća fokusirana tek na izdvojenih 15 sekundi, sve ostalo je tzv. "smeće informacija". U istom stilu će njegov sidekick Flavor Flav poručiti "Stay The Fuck Off The Skype And Don`t Belive The Hype" u zaključnoj letargiji "WTF'" prizvati još jednu od znanih PE budnica iz rane faze karijere.
Public Enemy svoju bitku biju već četvrt stoljeća. U obljetničkom kvartalu crne pantere rapa objavljuju dva nova studijska albuma (polovica tog rada je ova stihovna aluzija na stih iz "Fight The Power" s epskog borbenog "It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back", dok drugi "Evil Empire Of Everything" stiže tokom rujna tekuće godine) nastavljaju gotovo neprestanu svjetsku koncertnu turneju. Obraćaju se svojoj zajednici isključivo preko nezavisnih društvenih internet servisa, stranica i izdavačkih kuća Public Enemy s razlogom imaj čvrsto stisnutu pest. Jedni su od prvih prihvatlili promjenu diskografske industrije uskočivši u indie način funkcioniranja, uzimajući stvari u svoje ruke, što se osjetilo na rezultatima i padu prodaje, ali zadržavanju tvrdog stava nesavijene kičme.
Novi studijski album najvećim je dijelom vraćanje organskim bazama i živoj svirci nauštrb old school samplova i taktika borbe kojima su se koristili uglavnom do krucijalnog albuma "Apocalypse 91: The Enemy Strikes Black". Funk rock baza praćena sugestivnim Chuckovima vokalom i Flavorovim upadicama, povremenom scratch tehnikom DJ Lorda i moćnim ritmovima pratećeg benda okosnica je zvuka novog PE albuma. Iako eksperimentiranje u usku tvrdu jezgru rapa znači gubiti široku masu koja im je jela s dlanova, Chuck D. i društvo su svjesno žrtvovali očekivanja ne bi li nastavili provocirati prvo same sebe, a onda i one izdržljive na duge staze. U jedanaest klasično postavljenih komada, bez ad libova, raperskih intro dionica, kolektiv ovaj puta pokreće na direktnom nivou. Rasna svijest i borba za slobodu misli i djela i dalje im je glavna meta. Od predsjednika Baracka Obame do lani pogubljenog footballera Troya Daviesa, Public Enemy bez dlake na jeziku udaraju i sjeku oštro.
Zahvalno je bilo pratiti ih svih ovih godina kada bi unatoč prosječnim ili zaborava vrijednim albumima ostavljali fantastične singl tragove ("Harder Than You Think", "Do You Wanna Go Our Way", "New Whilr Oder"), da bi u prvom dijelu ovogodišnjeg povratka podsjetili na zaboravljenu album formu kao cjelinu, zaključenu i smislenu, u kojoj se pjesme naslovima, porukama, ritmovima, rasporedom nadopunjuju,ne bivajući samo poligonom za ispunjavanje praznine između dva, tri singl naslova. Ovo je djelo, kako metaforički naslov sugerira, za sve slušatelje i štovatelje rap glazbe koji svoje heroje ne nalaze na poštanskim markama.
7/10
