Kako se posljednjih godina povukla i rijetko je se viđa na glazbenoj i javnoj sceni, svaki se njezin nastup iščekuje s nestrpljenjem, a tako je i s koncertom koji će Doris 29. listopada održati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Osim što će ovim koncertom obilježiti svoj jubilej, on ima i humanitarni karakter, a prihod od koncerta namijenjen je dječjoj bolnici u Klaićevoj za kupnju respiratora na Odjelu intenzivnog liječenja.
U intervjuu koji je dala za prilog StudioJutarnjeg lista, Doris je objasnila što se s njom zbivalo proteklih godina.
'Prije svega bio mi je potreban odmak od epicentra, nekako mi se činilo da u poplavi nevažnoga gubim važno. Bio mi je prijeko potreban povratak u smislu kako poziva tako i onoga što jesam', objašnjava Doris.
'Kada dođete u neke godine, postane jako važan taj vlastiti izričaj. Prije svega ste odgovorni sebi, pa tako i manje spremni za kompromise. To je proces koji je počeo još na albumu Malo mi za sriću triba, prije više od desetak godina, i traje i dalje', kaže pjevačica, koja je ovom prilikom otkrila i zašto je ne viđamo u javnosti.
'Lakše mi je pjevati nego pričati, a i sve sam već ispričala', tvrdi Doris, kojoj očigledno više ne odgovara sva ona pažnja koju je kao jedna od najuspješnijih domaćih pjevačica imala osamdesetih godina.
'Danas bi mi bilo vrlo teško nositi se s takvom vrstom pritiska jer to jest napor, a tada, u mladosti, to je bilo normalno stanje. Privatnost u ovim godinama ima sasvim drugačiju važnost i potrebna mi je da bih dobro funkcionirala i kao čovjek i kao umjetnik', kaže Doris, koja se osvrnula i na početak svoje karijere.
'Danas znam da moj prvi korak nije bio slučajan. Kao i u svim mladenačkim zaljubljenostima, očekivanja su nestalna, promjenjiva. Tada nisam znala da me čeka mnogo godina napornog rada, dragih pjesama, knedli u grlu, uspona i padova. Nadasve mi je drago osvrnuti se i reći – vrijedilo je', zaključuje Doris.
