Onih koji si ponekad za rođendane i Valentinova šalju cvijeće u obliku srca kao zadnji dokaz zaljubljenosti i šapuću na uho nježne riječi, istovremeno držeći fige u džepu i gledajući za pokojim drugim komadima.
Novi Tonyjev album je zbirka pjesama naručenih prvenstveno od dugogodišnjeg mu skladatelja i privatnog parnera Mire Buljana, Ninčevića i Nikše Bratoša kao provjerenih autora čiji potpisi mahom znače servisiranje školski sofisticirano dizanje glasa.
Prepoznavanje ili njušenje hita među klasicizmima, stereotipima i gušenjima životnih emocija kakvim se paradira na dobrom dijelu domaće estradne scene, ostaje u domeni sklonosti prema pjevaču. Jer kvalitetnih pjesama ovdje ima u slučaju preferiranja konzumiranja svega s pretjerano umjetnim zaslađivačem.
Priznanje ženske emotivne dominacije kroz naslovnu stvar možda je referenca inspirirana Tonyjevim realnim ljubavnim neuspjesima, ali glazbeno je to album pun sjetnih nota, melankoličnih melodija, banalnih rima i standardnih predvidljivosti u kojima je najmanje iskrenosti, a najviše generičke poze.
Inverzni su tu naslovi jednako kao i inverzne emocije (To ljubav je, Zar malo to je i Ljubav tjera krv u venama). Uglavnom se baladira, malo se pokušava cupkati, većinom se oplakuje i cendra. Znate kakva je to ljubav koja se promatra kroz prizmu nadigravanja...
4/10
