Kad se ljudima ponudi relevantan i svjetski proizvod, zanemarit će propuh u novčanicima i izdvojiti za dvoranski spektakl. A nastup Beyonce Knowles, odnosno nakon udaje gospođe Carter (pravo ime reperske 'čunke' Jay Z-ja je Shawn Carter) je audiovizualni spektakl.
Kao i prvi put, uostalom. Teren joj je pripremala Franka Batelić, najlogičniji izbor za opening act, s obzirom na oskudnu domaću ponudu takvog profila pjevačica. Onih dovoljno urbanih, a glasom i stasom doraslih da nastupe prije 'kraljice'. Ali osim lijepog glasića i zgodne figure, Franka nije ponudila ništa za pamćenje, osim povremenog podvriskivanja i pokušavanja pokretanja dvorane.
Uz statičan i mahom nefunkcionalan bend, s obzirom da je većina stvari puštana s matrice, nedostaje joj iskustva pri komunikaciji s publikom i dovoljno prepoznatljivih pjesama da bi iskoristila svoje prednosti u odnosu na ostalu ponudu na domaćoj sceni. Pogotovo u usporedbi s Beyonce sat vremena poslije.
Spoj plesa, scenografija, blještavih videozidova, plesnih koreografija, neprestanih presvlačenja zahtijevao je dojmljiv razglas i naglasak na efektu žive svirke više nego duplanjima s miks pulta. Koncentracija je na zvuk i doživljaj. Ali teško je zamjeriti.
Beyonce je, naime, vrhunska pjevačica. Repertoar joj je sastavljen od sjajnih pop i r'n'b komada s naglaskom na ples, ljubav, diva spike, dizanje svijesti o girl poweru i slična opća mjesta razumljiva curicama od 13 i tetama od pedesetak godina.
Zadnjih je desetak ljeta intenzivnog kraljevanja pop-globusom prošarala izmjenama superhitova i sjajnih pjesama poput Crazy In Love, Single Ladies (Put A Ring On It), laganijim tempima Irreplacable i Halo ili pak baladnim trenucima poput 1+1. Sve uključeno u show.
Izvrstan razglas dominirao je cijelom izvedbom dovodeći do izražaja njen snažan i čist vokal, dočim je premještanje koncerta na pozornicu smještenu na sredinu Arene u kružnom obliku, dobila onu potrebnu dodatnu dinamiku i neposredniju komunikaciju s publikom.
Delirični vrisak nije izostao. Sve do zareza programirano, nabijeno s ciljem predstavljanja Mrs Knowles kao nedvojbenog broja jedan. Suditi o izgledu je samo ponavljati epitete kojima su je obasipali još za vrijeme epizode Destiny's Child. Sve ostalo je njen pokušaj bivanja referentnom prilikom preuzimanja trona Madonni ili pak davanja na znanje Lady Gagi i konkurenciji kako nije bez temelja etiketa Tine Turner 21. stoljeća.
Večer za gledanje, tipkanje po mobitelima, čekanje hitova i nove prilike.
