Nevjerojatno je zapravo koliko je ovaj prostor, Zagreb osobito, plodno tlo za eksploatiranje svih oblika nostalgije. Stari retro rockeri 60-es over još uvijek kukaju za danima sex, drugs and rock and roll, ljubitelji razmeđe između disco kiča, prog rocka i punka 70-ih nalaze svoje razloge za uzdasima, 80. su oživjele uz novi val, dark pop i gothic rock i synth/electro pop fraze, dočim su deklarirani alternativci i indiejanci svoj oganj bacali na 90., bar start istih kada je Seattle uz Nirvanu, Pearl Jam, Mudhoney, Alice In Chains, Lemonheadse, Soundgarden i još nekolicinu bendova bio zaslužan za krilatice rock nije mrtav.
Jedni od onih koji nisu komercijalno naplatili kulti status pa su uz TAD, Melvinse, Screeming Trees uvijek ostali pomalo u sjeni, ali uvijek smatrani direktnim pretečama i zaslužnicima za grunge pokret, bili su gitaristički tandem Lou Barlow i J Mascis.
Oni bi uz bubnjara Murpha gradili zid plemenite i baršunaste buke prepletene melankoličnim melodijama, kao trademarkom zvuka Dinosaur Jr. svih ovih godina.
Uz znakovite gitarističke solaže, kmečavo meketavi stil pjevanja s nikad završenim samoglasnicima rastegnutim preko milog i dragog, tako da se doimalo kao da je najveća muka izgovoriti tih nekoliko stihova i prevaliti ih preko refrena. Međutim, to nije bilo preprekom studentariji svijeta da ih objeručke prigrli i klimne im s respektom za dugotrajnost i održavanje kvalitete.
Nakon početna dva albuma uslijedilo je remek djelo pop noisea Bug, potom uz preskakanje Green Minda, komercijalno najuspješniji Where You Been', da bi se po desetljetnoj pauzi vratili s prilično referentnim albumima (Farm, Beyond, I Bet On Sky).
U originalnoj postavi, već jednom svirajući u Zagrebu, samo su prilog tezama kako su Hrvati silno željni prodavanja i podsjećanja na dane mladosti. Dinosauri su bend koji vrlo konkretno i glasno sviraju i nema nepoznanica šarajući diskografijom.
Krcata Tvornica odreagirat će na rane komade (Wagon), otpljeskati i Watch The Corners odsliniti svoju dozu nakon dvosatnog guštanja u simpatičnim starešinama nekih glasnijih rock vremena.
Iako koncert nema energetskih promjena, prilično ravno i monotono vode kroz zid gitarističke buke, Mascisove solaže, živne se tek kad Barlow dođe za mikrofon ili podsjete hitovi Feel The Pain, Start Chopin, Outhere ili stari klasik Freak Scene.
Ono što su s britanske strane bili i ostali s nedavnim comebackom My Bloody Valentine to su Amerima značili Dinosaur Jr. I Hrvatima, očito.