Legendarni srpski rock bend koji je za vrijeme Jugoslavije slovio za jednu od najboljih formacija otkad se brojilo pamtljivih predstavnika rock kulture ovih prostora. Početkom 80-ih u sklopu turneje Ko preživi pričat će u Domu sportova pod najezdom publike poginula je 14-godišnja Željka Marjanović. Bio je to prvi neslavni pionirski pothvat indirektno vezan za opasnost imena Riblje Čorbe.
Početkom rata uloga njihova frontmena Bore Đorđevića je od uličnog pjesnika i boema koji pjeva jaku ljubavnu poeziju promjenjena u zagovornika hegemonističke politike voždova. Doživjelo ga se kao jednu od najvećih nacional - šovinističkih perjanica koji je izjavama i radom poticao nacionalnu mržnju. Zbog te svoje neslavne huškačke uloge dobio je epitet persone non grate na ovim prostorima. No, kako Hrvati opraštaju ali i zaboravljaju kad je pitanje robovanja nostalgiji, tako se u zadnjih par godina u nekoliko navrata spomenula realna i ozbiljna mogućnost povratka Riblje Čorbe u Zagreb. U backstageu nakon poziranja s tri uzdignuta prsta fotografima i TV kamerama, razgovarao sam s frontmenom. Osim znakovitih tetovaža i istovjetnih majica, Borislav Bora Đorđević ima oveću trbušinu, malčice usporen pogled, podužu sijedu kosu, vrlo pristojan i strpljiv gard prema sugovorniku. Za vrijeme razgovora hvatao se energetskog napitka koji mu je davao krila tjerajući ga da kombinira i odgovara bez pretjerano kalkuliranja i zastajkivanja. * Srpski bend na slovenskom prostoru pred mnogobrojnom publikom iz Hrvatske. Neka davna ili nova Jugoslavija u malom?Bora: Izgleda da jeste, pretpostavljam da jeste. Tako nekako, to je u redu. Nemam ništa protiv toga. Meni je drago zbog tih ljudi. * Zadnjih se dana intenziviralo pitanje koncertnog povratka Čorbe u Hrvatsku premda je i prije nekoliko godina bilo nekih glasina. Utemeljeno ili više želje nostalgičara kao i u slučaju Azre i Johnnyja Štulića?Bora: Vraćali smo se iz Slovenije i zastali kod prijatelja u Čakovcu pošto ovdje imamo veliku bazu fanova. I rekao sam novinaru koji se tamo zatekao pod kojim bi uvjetima došao svirati u Hrvatsku. Ne bi došao na mala vrata nego kao predstavnik Srbije i srpskog naroda, nikakva lova nije u pitanju niti šta ti ja znam koje druge pobude. * Trebali vam koncertno Hrvatska kao 'inozemni' teren širenja svirke? Je li recesija je opravdanje za promjene mišljenja o nenastupanju?Bora: Nisam ja nikad rekao da ne bi nastupao u Hrvatskoj, ali ne bi pod bilo kakvim uvjetima. Recesija je svugdje, to nema veze s nastupima Čorbe. Čorba svira svuda po svijetu. * Je li vam ikad bilo žao što niste oprobali svjetsku karijeru i pjevanje na engleskom obzirom koliko ste veliki bili u ex Jugoslaviji, a na kraju krajeva u pjesmi Amsterdam ste surađivali s tada jako popularnim reggae pjevačem Eddyjem Grantom?Bora: Za neku ozbiljnu karijeru vani sad je malo kasno, al nikad ne reci nikad.
* Jedno od najpamćenijih Čorbinih gostovanja u Hrvatskoj bilo je ono iz 1982. kada se za vrijeme turneje Tko preživi pričat će dogodila tragična pogibija. Je li ikad razjašnjeno tko je napravio propust - organizator ili bend?Bora: Da, to ide na dušu dragih nam organizatora koji su otvorili jedan ulaz da im netko ne bi ušao bez karte. Kapacitet ledene dvorane je 12 tisuća, a unutra je bilo 15 tisuća prodanih karata. Ali nije samo kapacitet bio problem. Problem je bio u tome što su otvorili samo jedan ulaz i napravili usko grlo. I onda je nastala takva situacija. Mislim da je ipak netko od organizatora odgovarao za slučaj. * Tražili su vam odgovore s ovih prostora dugi niz godina, uz klasična koškanja s koleghama glazbenicima, s nekima ste ostali u korektnim odnosima. Arsen Dedić jedan je od rijetkih, zar ne?Bora: Arsen je čarobnjak, rodonačelnik svega ovoga. On i ja smo imali nekoliko nezaboravnih zajedničkih nastupa s kojih su proizašla neka sjajna bootleg izdanja. Jednom smo u okviru MESAM-a (Međunarodni sajam muzike), imali koncert u Teatru na beogradskim Terazijama, Stjepan Mihaljinec je bio za klavirom, a on i ja smo bukvalno igrali nogomet, ping pongali se pjesmama i izjavama. Znam da je trebalo trajati oko sat i pol vremena, ali je trajao više od tri sata. Tri sata čistog ludila. Publika u apsolutnom deliriju. Kasnije je na beogradskoj televiziji prikazano dva sata probranog materijala. * Vi ste kroničar društva. Imam dojam da vam teme vuku porijeklo s ulice.Bora: Donekle, bavim se i ljubavnom poezijom jednako puno. * Imam dojam da ste se u prvoj fazi rada benda manje bavili politikom i manje politizirali nego postratnih godina, je li rat pogodovao afektu i provocirao buđenje nekog nacionalnog naboja i zoon politicona u Bori Čorbi?Bora: Ne, to je jednostavno sastavni dio čovjeka. Netko navija za Partizan, netko za Zvezdu, netko za Dinamo, netko za Hajduk jebi ga. Ja sam u Glavnom odboru Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, nisam šovinista, ali nacionalista jesam. Nikoga ne ugrožavam. Ja sam pripadnik svoje nacije i ponosan sam na to. * Je li novi predjsednik Nikolić dobar izbor?Bora: Vidjet ćemo. Nije lijepo da pričam o čovjeku a još nije ni počeo raditi. Nismo mu dali još onih stotinu dana. Mi smo praktično zemlja pod okupacijom... * Čijom okupacijom?Bora: Vjerujem da je naša zamlja okupirana od strane Amerikanaca. Još od bombardiranja... * Dobro. Ali težnja je i Srbije da postane članicom EU. Ili...Bora: Pa ne znam baš. Moja stranka nije za to. Neka se narod izjasni na referendumu hoće li u Europsku uniju ili neće. To je neka vrsta kapitalističke uravnilovke u kojem imamo primjer Rumunjske gdje je dva milijuna Rumunja trenom primanja u EU odselilo iz svoje zemlje tražeći posao u Europi. Ili još jedan drastičniji primjer recimo gdje kćerka mog vozača radi festival u Salzburgu i može zadržati posao tek ukoliko pređe raditi u Rumunjsku i prebaci cijeli festival koji radi u Rumunjsku. To su primjeri neokolonijalizma. Jer ne mogu se 'veštački' ujednačiti privrede jedne Moldavije, Andore, Grčke i Njemačke na primjer. Tako da je to jedna potpuno umjetna tvorevina koja je nastala da bude kontrapunkt Amerike. Ta je ideja u poruci i u načelu bila dobra ali onda se pretvorila u sluškinju Amerike.
* Nije li tako i Titova Jugoslavija funkcionirala? Nije li on isto na umjetni način zadržavao, doduše četiri i pol desetljeća, taj neki prividni mir i koegzistenciju naroda kojima je u krvi da se stalno međusobno koškaju i svađaju?Bora: Tito je bio dobar, on je držao to na okupu, taj privid. Bude mi žao sada što sam ga toliko napadao. * Čiji je na kraju Tito bio obzirom da ste na albumu Koza Nostra 1990-e pjevali Tito je vaš?Bora: Hahahaha, zavisi kako naglasiš jer 'vaš' na srpskom znači i 'uš'. Deda, tako smo mi zvali Tita, je bio dobar vladar, samo što nitko ne zna tko je on bio. I nitko ne zna koliko Tita je stvarno imao u sebi? Jer meni je neshvatljivo da jedan mašinski tehničar koji radi u brodogradilištu iduće godine postane prvak Austro-ugarske u mačevanju. Kad je prije naučio mačevati? Malo mi je nategnuta priča. Nitko ne zna. Ili je bio jako talentiran ili je vježbao mačevanje u pauzama u brodogradilištu. Zato ne znam da li postoje jedan, dva ili tri Tita. Ali imao je jednu sjajnu osobinu. Savršeno je dobro lobirao između Istoga i Zapada. Savršeno je dobro igrao to što je igrao tako da je Jugoslavija funkcionirala. * Ali je očito bila privid jer se na kraju raspala u krvi. E sad, koliko ga je dugo održavao i koliko je mogla trajati, to je očito bilo pitanje njegova života i smrti.Bora: Ja sam tada mogao odsvirati jednu svirku u nekom selu u Banatu, kupiti karte za London na četiri dana, odspavati u National Royal hotelu u centru grada. Mogao sam kupiti i mijenjati dinare za funte, to je daleko bolje funkcioniralo od ovoga što imamo danas. * Za vas se nije situacija puno mijenjala jer ste imali na leđima drugove iz partije i za vrijeme sociojalizma. Od stiha Za ideale ginu budale iz pjesme Na Zapadu ništa novo s albuma Mrtva priroda s početka 80/ih, pa sve do situacije poslije rata ovisno o opredjeljenoj strani.Bora: Uvijek sam bio prva budala koja je ginula za svoje ideale. * Ali znate, razgovarajući s vama, neprestano imam dojam kako je pitanje Borinog krutog stava zapravo uvijek bila više poza i meka za medije nego neke osobne rigidnosti.Bora: Ma naravno, mediji sve uvijek preuveličaju. * Slušajući vas dojam je da su Hrvati i Srbi ne samo po teritoriju jako bliski i slični narodi, ako ne ratuju jedni protiv drugih onda ratuju međusobno unutar zemlje, kao da im je stvar hobizma stvaranje protivnika.Bora: Ne treba nam prevoditelj, to je definitivno. A stanje koje si opisao je na stadionima. Ja sam Zvezdaš pa je situacija da se tučemo s -grobarima-, -partizanovcima-, onda se tučemo s policijom, a kad ne možemo ni s policijom, onda se tučemo među sobom. * Nakon više od trideset godina aktivnog sustavnog rada nazire li se zamor materijala i rok trajanja. Je li se potrošilo energije?Bora: To ćete vidjeti kad izađemo na pozornicu. Zaboga, za koji tjedan ulazimo u studiju snimati 19-ti studijski album, ne živimo od stare slave. Dolazi nam John McCoy, čovjek koji je producirao Mrtvu prirodu, Buvlju pijacu. Istovremeno idemo u Zaječar da budem gradonačelnik Zaječara na tri dana za vrijeme gitarijade. * I na kraju sociološki eksperiment. Isti dan kulturne razmjene, u zagrebačkoj Areni svira Riblja Čorba, a tko svira u beogradskoj Areni kao predstavnik Hrvatske?Bora: Prljavo Kazalište. Mislim da su oni idealan izbor. * A ne Thompson?Bora: Ko je to?
