Filmsko čitanje mita o Alienima u svom petom dijelu kao prvom, objašnjavajućem, preuzima sve postulate religijskog praćenja filmova dajući mu dimenzije "većeg od života". Kako tematski tako i podkontekstima. Ime svemirskog broda s posadom preuzeto je iz grčke mitologije prema kojoj spomenuti bog krade vatru bogovima i daje je ljudima, za taj čin je osuđen i zakovan na stijene na Kavkazu s kojih mu orao kljucao jetru. U Ridley Scottovoj znanstveno fantastičnoj viziji otkrivanja "vatre" i objašnjenja postanka ljudi i aliena pratimo posadu spomenutog broda koja u kasnom 21. stoljeću pokušava otkriti tajnu tzv. "Istraživača" nakon što su otkrili crteže u spiljama koje poput Altamire dokazuju postanak ranih civilizacija suočenih s posjetom iz svemira. Multimilijunaš Peter Weyland ispred svoje korporacije šalje posadu znanstvenika ne bi li ispitali porijeklo i mogućnost života, pronašli neke materijalne dokaze i tragove spomenute vrste. Nakon dolaska na planet stvari kreću neželjenim tokom, posada se razdvaja, prijetnja nepoznatom zarazom i prisutnosti neodređenim oblikom života uvlači strah, nemir i paniku, obračun na međuljudskim razinama i među zatečenim vrstama je neizbježan.
"Prometej" je osim tematskog dijela znanstveno fantastično dobro marketinški odrađen film. Zaprijetiti Cameronovom "Avataru" i podsjetiti na Kubrickovu "Odiseju u svemiru" obećavalo je gotovo religijsko iskustvo gledanja. Međutim, tu je ujedno i zamka. Stalna prijetnja jezom u svemirskim prostranstvima jasno se naslanja na vizije i potpis prva dva dijela Aliena (prvi je Scottov redateljski potpis i drugi spomenutog Camerona), dočim odmicanje od dosadašnja četiri nastavka ne ponavljanjem glumačkih ukazanja odstupa od istog. Filozofska i metafizička dimenzija filma u kontekstu objašnjenja ljudskog počela i kombinaciji sa sci fi žanrom gubi na izvedbenim trančiranjima scena. Napetica se gradi "već viđeno" principima pričem se cijelim tokom ništa impresivno niti oduševljavajuće ne događa. Povremeno iznimno plastični i traljavi dijalozi među karakterima utječu na percepciju zbog tanašnog scenarija dok su akcijske i "bu" prepad scene horora stereotipne i shematski odrađivane bez pretjerane volje za kreativnošću.Specijalni efekti i scenografija morala je biti impresivnom, fotografija također, a 3D efekt pojačava vizualni dojam lijepo snimljenog filma. Glumački posao je također odrađen do razine korektnoga. Sve glavne role kao da su na autopilotu, bez strasti i osobitog ufuravanja u efektnost. Noomi Rapace kao Elizabeth Show nije ni sjena Sigourney Weaver u Ripley odijelu, hladna bijela maska pragmatične i okrutne (sugerirali su seksualno netaknute) vođe puta Charlize Theron jednako nije impresionirala niti odmakla, dok Michael Fassbender kao "ljudski android" ne otkriva puno novih dimenzije kakve nisu sretane od Date nadalje. Ostatak posade je biran po karakternom principu dovoljnom da pokoja scena naznači njihovu individualnost i opravda povremeno sukobljavanje i dinamiku. Ogromnom kultnom štovateljstvu i fan bazi neće puno značiti objektiviziranje spomenutih mana filma. Priznanje neveličanstvenosti te pucanj u prazno u svezi mitološke dimenzije filma vrlo vjerojatno će namiriti komercijalni utržak, box office rezultati i naznačeni sequel. 5/10
