Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VIDEO: Film Zrinka Ogreste sjajan kao i Američki varalice

Ako vas zanima što ćete sve uskoro moći gledati na kino repertoaru, na pravom ste mjestu. Naš Anđelo Jurkas napravio je recenzije kino noviteta.

Američki varalice (David O. Russell)

Uz Scorseseovog “Vuka s Wolf Streeta”, “Američki varalice” slove za jedan od istovremeno najzabavnijih ovogodišnjih oskarovskih kandidata ali i filmova koji će puno dugovati stilistici sedamdesetih te redateljskim koncepcijama koje su izvlačile mojo tog vremena. Zapravo, radi se o filmu kakav bi snimio Martin Scorsese i baš zbog toga svojevrsnom duplom trijumfu dotičnog na ovogodišnjoj podjeli nominacija. Jednako kao i “Vuk” baziran je na istinitim događajima kada se FBI putem svojih karaktera dao u lov na korumpirani politički državni vrh. U ovom slučaju lov na njih (Jeremy Renner) sagledava se kroz prizmu simpatičnih varalica i muljatora, prodavača magle (Christian Bale i Amy Adams) koji će u tandemu s agentom (Bradley Cooper) krenuti u igru nadigravanja mačke i miša po pitanjima vlastite slobode i prijetnje zatvorima u zamjenu za igranje dvostruke igre u agentskoj misiji. Osim sjajnih noseć ih uloga, izvrsne su epizode pršteće prazne i seksepilne Jennifer Lawrence i skoro pa cameo Roberta De Nira kao hommage svojim gangsterskim rolama. “Varalice” su istovremeno zabavan i napet film koji gledatelja svojim sitnim vezom narativnog toka uvlači u priču do te mjere da navijanje za muljatore postane neizbježnom posljedicom njihovih profiliranja. Sistematično ispričan, detaljno i pomno scenaristički dotjeran, vrsno raskadriran, jedan je od zasluženih hip chick filmova godine čiji beskrajni šarm otkrivate upravo u tome jer se čini kao nimalo neobičnim toliko ga umješno plasirati.

8/10

//www.youtube.com/embed/ST7a1aK_lG0

12 godina ropstva (Steve McQueen)

Glasački stroj američke Akademije slab je na epske teme obrađene iz rakursa pojedinca koji trijumfira nadljudskim naporima boreći se protiv dehumanizirajućeg sistema. Poglavito ako ga se ekranizira temeljem istinite priče. Recept za berbu nominacija je kad glavnog junaka (Chiwetel Ejiofor) bacite u prošlost, u vrijeme ropstva, pridodate mu darovitost sviranjem violine te ga suočite s izrazitim antagonistom (Michael Fassbender). Mučenja robova, izrabljivanja na plantažama pamuka, grozote rasističkog življa nad crncima toliko su puta ekranizirani od strane Hollywooda međutim kako ne bi zapali u rutinerstvo, svaka nova ekranizacija je osim neupitne historiografske korektnosti i točnosti, morala imati puno dramaturškog naboja ne bi li ispala tek “još jednim filmom o ropstvu”. Brad Pitt kao producent i jedna od sporednih rola osiguravala je kreativnu autorsku slobodu redatelju McQueenu da prema noveli Solomona Northupa ispriča dirljivu priču o slobodnom crncu prodanom u roblje i njegovoj dvanaestogodišnjoj životnoj agoniji te trijumfu volje i duha nad nedaćama u kojima je bio zatečen. Poetičan, dramski nabijen, emotivan, herojski “12 godina ropstva” funkcionirao bi s bilo koje boje kože jer radi se kako istinitoj tako i metaforičkoj priči o borbi čovjeka za slobodu i pravo za življenje, a ne preživljavanje, kako junak u jednoj od replika herojski poentira.

7/10

//www.youtube.com/embed/vUQNjfhlREk

Kako je spašen gospodin Banks (John Lee Hancock)

Zabavna priča o susretu i sukobu svjetova britanske spisateljice Pamele Travers (autorice kultnog romana “Mary Poppins”) s Waltom Disneyem unutar holivudskih filmskih kompleksa pri pokušaju ekraniziranja njene priče na američki filmski jezik. Svegeneracijski zabavna komedija nesporazuma, zavrzlama, nagovaranja, različitih karaktera, sjajnih naslovnih rola (Emma Thompson i Tom Hanks) samo su neki atributi na koje treba računati pri konzumiranju bajkovitog svijeta mašte. Radi se o filmu prevedenom u sentimentalnu ali bazno feelgood priču u slavu vremena kad se nagovaralo domišljatošću, trikovima i simpatijama prije nego e mailovima i inbox porukama i računalo da pravi junaci žive podjednako u mašti kao i stvarnosti. Levitirajući između predvidljivih općih mjesta patetike i sjajnih glumačkih zadataka, Mr. Banks je spašen.

7/10

//www.youtube.com/embed/a5kYmrjongg

Projekcije (Zrinko Ogresta)

Filmovi Zrinka Ogreste od prvih radova nisu imali osobitu intenciju podilaziti publici (“Krhotine”, “Isprani”), a vidno je istaknuta njegova sklonost socijalnim pričama i slučajevima, radničkoj klasi i svojevrsnim marginama društva (“Crvena prašina”). Njegov stroži, profesorski i akademski pristup režiji nije mu dozvoljavao grešaka niti praznih mjesta pa je godinama stjecao sve veću sigurnost potpisivajući sve bolje radove (“Tu”, po skromnom uvjerenju još uvijek njegov najbolji rad). Najnoviji uradak zadržava komorni pristup režiji i baziranja na dijalošku strukturu filma. “Projekcije” su još jedna psihološka drama situacije, bazirana na premisi kako ljudi od rješenja za druge ljude (psihijatri) u izoliranoj situaciji padaju na istim stvarima kao i njihovi pacijenti. Film je sniman u realnom vremenu ne bi li doskočio svim problemima hrvatske kinematografije i zapravo nedostatke pretvorio u koristi. Uz redaljku provjerenih karakternih glumaca kakvima se prezentiraju Jelena Miholjević, Bojan Navojec, Ksenija Pajić, Ksenija Marinković, Ogresta se svjesno poigrava upotrebom subjektivnih kadrova kojima naglašava dramaturšku dinamiku nasuprot statike i klaustrofobije prostora u kojem se nalazi. Ogresta je snimao zahtjevan i hrabar film čija je osnovica zapravo psihološka igra kako glumaca u filmu tako i serviranje gledateljima sasvim neočekivanog smjera. Uz taktiku manje je više i snimanje u realnom vremenu proteka, poput Hitchovog “Užeta” ili novijih primjera “Nick Of Time” Johna Badhama, “Trči Lola Trči” Toma Tykwera, Linklaterova “Prije sumraka” ili “Smrti gdina Lazarsecua”, Ogresta je dobio sjajan film, fino raspisan (Lada Kaštelan), znalački snimljen i rukovođen, s jedinom “manom” što nije magnetom za publiku razmaženu posve drugačijim kino pristupom.

8/10

//www.youtube.com/embed/IXv-NLC-cZ0

Legenda o Herkulesu (Renny Harlin)

Renny Harlin je nekoć slovio za obećavajućeg redatelja akcića sklonog pretjerivanjima (Long Kiss Midnight, Duboko plavo more) u kojima će Geena Davis postati dementni ubojica, morski psi ubojice s mozgom, dok su drugi “Umri muški” i “Cliffhanger” zapravo bili i blockbusterski katapulti u svijet redatelja neloših akcijskih filmova s istaknutim dramskim elementima. Vremenom i izostankom komercijalnih uspjeha njegovih sljedećih filmova pustio se letargiji i posve nihilističkom odustanku od pokušaja snimanja iole podnošljivih filmova. Točka na otvorene filmofilske rane glupostima poput “12 rundi” je ovaj povijesni ep baziran na mitu o Herkulesu. Gomila plastificiranih klišeja, sterilnih i neuvjerljivih dijaloga, prešminkanih kostimografskih detalja, loših specijalnih efekata (kompjuterski generirani lav), tek povremeno u scenama borbi i tuča opravdao je trunke akcije, inače se radi o plejadi loših glumaca, totalno nekarizmatičnih kompiliranih u filmu koji izaziva podsmijehe u publici.

1/10

//www.youtube.com/embed/g0GMzQwO2l0

Jack Ryan: Poziv iz sjene (Kenneth Branagh)

Tvorac Bondovog pandana Jacka Ryana, Tom Clancy preminuo je 1. listopada prošle godine. Ispada da je novi vrući kesten iz serijala špijunskih filmova (“Lov na Crveni oktobar”, “Patriotske igre”, “Sum of All Fears”, “Clear and Present Danger”) koji su držali na životu Alec Baldwin, Sean Connery i Harrison Ford, pa ga opet unazadio Ben Affleck, u novom poglavlju i desetljeću dobio trenutno prilično vrući mladi akcijski glumac Chris Pine. Nakon što se odmakao od shakespearijanštine redatelj i glumac Kenneth Branagh se u Thoru dokazao i kao prilično umješni akcijaš. Kao ni Bond, tako ni Ryan nije lišen pompoznosti, doduše s druge strane oceana. Uz Bournea tako dobivamo tris špijunsko akcijskih superjunaka od kojih Jack Ryan najslabije stoji na kladionicama i po karizmi i po filmskim dostignućima. Premda posljednji nastavak ne daje neke iznimne originalne trenutke u kontekstu špijunskog akcića priča o nadoškolovanom Ryanu u borbi kontra ruske prijetnje liči na hladnoratovske trenutke za ovu priliku prebačene u novo vrijeme. Puca se i mozga se u solidnoj mjeri da se ljubitelji akcića ne osjete zakinutima, a filmom defilira i seksepilna Keira Knightley, što je svakako dodatni plus. Za nedostatak krvi i mesa u superjunaka Ryana optužit ćemo robotski scenaristički inženjering. Sve ostalo je korektno i na mjestu. Dovoljno za novi nastavak.

6/10

//www.youtube.com/embed/FZtVfmTZftk

Povratak na Net.hr