SAD, 2011., SF triler, 93 min. R: David Jones Gl: Jake Gyllenhaal, Michelle Monaghan, Vera Famiga, Jeffrey Wright Ocjena: 4/5 Nakon prekrasnih snimki čikaških nebodera u uvodnoj špici filma, redatelj David Jones ne trati dugo naše vrijeme nego naglo stišće papučicu gasa i kamerom nas ubacuje u jureći vlak u kojemu se Jake Gyllenhaal budi ne znajući tko je i kako se tu našao, dok ga djevojka preko puta zove pogrešnim imenom. Ne pomaže čak ni pogled u ogledalo, jer i tamo ga dočekuje tuđe lice, a pokušaj da shvati svoj novi identitet prekida spektakularna eksplozija.
O čemu se radi?
Izvorni kod temelji se na znanstvenom postignuću, svojevrsnom kvantnom skoku koji nam omogućuje da sačuvamo posljednjih osam minuta memorije preminulog, te uđemo u nju i istražimo je. Kapetan zrakoplova Colter Stevens prvi će iskušati tu inovaciju američkih službi kako bi ušao u svijest jednog poginulog profesora i proživljavajući njegovih posljednjih osam minuta u vlaku za Chicago pokušat će otkriti terorista te na taj način spriječiti njegovu sljedeću akciju. Budući da samo jedan ulazak neće biti dovoljan, Stevens će morati ponoviti ovaj pothvat u više navrata, svaki put otkrivajući nove pojedinosti, ne samo o teroristu nego i o vlastitoj sudbini.
Zašto gledati?
Bazična dosjetka Izvornog koda doista ima potencijala za dobru zabavu, a ovo svojevrsno virtualno skakanje kroz vrijeme najlakše je opisati kao triler-verziju Beskrajnog dana (Groundhog Day), no umjesto cijelog dana glavni junak ponavlja tek osam minuta. Scenarij Bena Ripleyja zapravo je iskoristio svima nam poznati dramaturški kod videoigara u kojem svaku misiju ponavljate onoliko puta koliko je potrebno da prijeđete na višu razinu. Isto radi i Jake Gyllenhaal, oboružan iskustvom iz prethodnih osam minuta, svaki sljedeći ulaz koristi za napredak u istrazi, no kako je ovdje ipak riječ o filmu, a ne o videoigri, stvari se zakompliciraju i na emotivnoj razini, kako u virtuali (sa simpatičnom djevojkom preko puta), tako i u stvarnosti (s vojnom zapovjednicom). Uz originalni koncept, treba priznati da mladi redatelj iznenađujućom vještinom orkestrira zbivanja u filmu i uspijeva izbjeći zamor zbog ponavljanja istih osam minuta, svaki ulazak donosi nove događaje, novi ritam, novi obrat i ne ostavlja vremena za dosađivanje.
Zašto ne gledati?
Redatelju je iznimno važno postići frenetični ritam, odnosno dojam da film piči poput vlaka, zbog još jednog razloga, kako gledatelj ne bi stigao razmišljati o svim mogućim implikacijama ove šarmantne znanstvene besmislice. To mu uglavnom i uspijeva, no svaki pravi ljubitelj SF-a prije ili kasnije stići će raskrinkati sve dramske rupe koje su dosta vješto zamaskirane dinamičnim zbivanjima.
Glumački sektor?
Iako se efekt Izvornog koda temelji na originalnoj SF premisi i vještoj režiji koja u vrlo malo prostora postiže natprosječne efekte, sve bi to bilo uzalud bez jakog glumačkog trojca na čelu s Jakeom Gyllenhaalom, koji ima taj potencijal da akcijskom junaku udahne točno onoliko duše koliko je potrebno da upitanost o smislu života ne postane prekičasta. Šarm filmu nedvojbeno daje i Michelle Monaghan, zgodna cura preko puta, no dežurna kradljivica scena ovaj put je izvrsna Vera Famiga, čija progresija od hladne časnice-činovnice do nježne majčinske duše daje filmu emociju koja nedostaje mnogim sličnim ostvarenjima koja se oslanjaju isključivo na inteligentan koncept.
Dakle...
Izvorni kod neosporno je osvježavajući doprinos sve neoriginalnijem znanstvenofantastičnom filmskom mainstreamu i pravi užitak za sve koji od SF-a traže nešto više od specijalnih efekata. Za redatelja Davida Jonesa ovo je pak nadasve uspjela stilska vježba i dobar početak filmske karijere, mnogo bolji od prethodnog ostvarenja Mjesec, no da bismo ga prestali predstavljati sinom Davida Bowieja, malim Zowiejem, trebat će ipak nešto više od toga.
