ROBERT KLARIĆ
Neki novi svjetovi...
Često članovi filmske ekipe, pa čak i velika glumačka imena pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta znaju reći da je ovaj mrzovoljni Englez pravi tiranin i "veliki gazda" svog filmskog seta, no neporeciva je činjenica da je Scott iznimno vizionarski umjetnik velikog platna, gdje njegova ambicija, kao i željezna ruka kojom drži sve pod kontrolom, do baš posljednjeg detalja, idu ruku uz ruku da redovito postiže zapanjujuća, osebujna i nerijetko kultna filmska ostvarenja. A baš je jedan od najvećih uspjeha duge i plodne filmske karijere sjajni SF-hororac Alien (Osmi putnik), koji je još davne 1979. začeo jednu dugotrajnu franšizu, stekao nepreglednu hordu obožavatelja, napunio džepove 20th Century Foxu, a Scotta lansirao u panteon istaknutog kruga redatelja jednog od najboljih science fictiona svih vremena – titulu koju je Scott potvrdio opet tri godine kasnije režirajući jedinstveno noir SF remek-djelo Blade Runner.
Čak su i Scottovi filmski promašaji tijekom duge i plodne karijere, poput eksploatacijsko-mačističke akcije u ženskoj verziji iliti G.I. Jane ili, recimo, prilično mlako primljenog moderniziranog remakea Robin Hooda, nosili dovoljno kontroverze i zanatske umješnosti da se uzdignu iznad sivila holivudskog prosjeka, a kada su se prvi put pojavile glasine da Scott namjerava snimiti Prometheus, svojevrstan prequel serijala Alien – hype svih obožavatelja dignuo se doslovno do nebesa. Mogu iskreno reći da se ne sjećam kad je zadnji put neki film SF tematike (eventualno nastavci Matrixa dolaze u usporedbu) bio toliko nestrpljivo očekivan od strane publike – čak u tolikoj mjeri da su zahtjevi postavljeni gotovo nerealno. Zaista – često se pokazuje da u okrutnom filmskom svijetu recepcija filma itekako ovisi o očekivanju i vlastitim projekcijama publike – pogotovo kada se radi o nastavcima (u ovom slučaju nastavak u vrlo širem smislu) kultnih filmskih klasika. Stoga me nimalo ne iznenađuje da su zadrti fanovi Aliena gotovo na nož dočekali Prometeja - najnoviji science fiction ep tog velikog majstora celuloidne vrpce.
I što je pošlo po krivu? Pa naravno da je Scott imao svoju viziju filma i da nije želio snimiti još samo jedan Alien film, a 20th Century Fox je mudro šutio dajući tek najšturije moguće informacije o filmu, samo dodatno potpirujući maštu tisuća i tisuća obožavatelja. Svi su fanovi, naravno, priželjkivali (r)evoluciju dobro znanog Alien svemira – a dobili su metafizičko promišljanje smisla postojanja ljudske vrste, koje tek marginalno dijeli neke sličnosti s Scottovim SF prvijencem. Neki su išli tako daleko da su film proglasili pretencioznim i besmislenim smećem i gotovo je apsurd da su profesionalni filmski kritičari bili blagonakloniji prema filmu od većine razočaranih fanova. Čak u tolikoj mjeri da je jedan od najpoznatijih filmskih kritičara Amerike (a i šire) Roger Ebert upravo u zanosu oko toliko kontroverznog metafizičkog aspekta filma, proglasio Prometeja veličanstvenim filmom.
A istina je, za potpisnika ovih redova, naravno, negdje u zlatnoj sredini. Prometej je zasigurno fascinantan SF grandioznih ideja i motiva, kao i maestralne tehničke izvedbe, no, nažalost, ne bez scenarističkih boljki i pogrešaka. Meni se ponekad čini da je Scott možda zagrizao pretvrd orah, pokušavajući spojiti hladnu alienovsku estetiku i nemilosrdnu horor atmosferu originalnog filma s kompleksnom pričom o smislu postojanja, koja bi daleko više išla uz karakter produhovljenog umjetnika kao što je primjerice Terrence Malick. Tu leži najveći nedostatak Prometeja – taj raskorak između ozbiljnog metafizičkog SF epa à la Tarkovski i napete horor atmosfere originalnog Aliena, koji je taj balans akcije i duboke SF priče ostvario gotovo s lakoćom. Opterećen naslijeđem Aliena i nerealnim očekivanjima publike, Prometej i nije mogao zadovoljiti u potpunosti sve poklonike ali, ali... kad se prašina slegne i kad se sve zbroji – radi se o jednom sasvim dobrom, dapače – vrlo dobrom filmu s ponešto problematičnom krizom identiteta. Sama fabula je dovoljno kompleksna da zadovolji istinske poklonike SF-a, iako su dijelovi ponešto reciklirani iz prethodnika serijala, kao i ostalih SF filmova slične tematike.
Stvar uvelike izvlači odlična glumačka postava, prvenstveno Noomi Rapace, koja je jedno od najzanimljivijih glumačkih imena današnjice i iz filma u film dokazuje da može nevjerojatnim intezitetom nositi lik koji glumi. I Tarantinova muza i svjetska vruća roba Michael Fassbender pokazuje impresivan glumački raspon utjelovivši intrigantan, ali emotivno ograničen lik androida Davida. Nažalost, Charlize Theron, koja je inače sjajna glumica, nimalo ne dolazi do izražaja u kronično nerazrađenoj ulozi voditeljice istraživačke ekspedicije, koja u filmu gotovo ironično i nema neku funkciju. Iako su Scottovi filmovi na glasu kao hladni i distancirani, gdje nema prevelike identifikacije i povezivanja gledatelja s likovima – što zapravo iznimno odgovara Alien okružju i osjećaju otuđenosti i samoće u svemiru – po mom skromnom mišljenju Scott je možda pretjerao dajući preveliku distancu svim likovima u Prometeju (vjerujem da bi otkriće od najvećeg značenja za ljudski rod većinu ljudi dovelo u stanje ekstaze i zanosa, no to se ovdje nimalo ne događa). Problem je i što je većina sporednih likova tu da popuni prostor, jer najviše je (reklo bi se i previše) prostora ostavljeno likovima koje glume upravo Fassbender i Rapace. No, film ipak dosta dobro funkcionira kao zaokružena cjelina, s nekoliko paralelnih radnji u koje su utkani motivi ljudskog postojanja, i odgovora na vječno pitanje – odakle zapravo potječemo?
Premda je scenaristički Prometej barem djelomično roba s greškom – u jednom aspektu film sigurno ne razočarava. Vizualno film je maestralno realiziran, s prekrasnom, naprosto prekrasnom 3D dimenzijom, koja konačno staje uz bok famoznom Avataru. Scott je jednostavno prelukav lisac i majstor zanata da bi ovdje podbacio, kao cijeli niz njegovih kolega i konačno 3D dimenzija nije samo efekt – već sastavni dio filma potpuno, dočaravajući fascinantne tuđinske krajolike i postupno nas uvlači u drugi svijet. U Prometeju 3D ne iskače, ne bode u oči i uzrokuje gledatelju glavobolju frenetičnom izmjenom kuteva i perspektiva, nego već predstavlja puno suptilnije i imerzivnije iskustvo. Dizajn svemirskog broda, planeta i stvorenja, kao i cjelokupna scenografija, kostimografija apsolutno je na najvišem nivou i definitivno pokazuje gdje je najveći dio izdašnog budžeta kakvih 130 milijuna dolara završio. Prometej je definitivno SF nove generacije i s tehničke strane zaista sumnjam da mu može itko išta prigovoriti. Zapravo, čini mi se da njegovo vrijeme tek dolazi i da će se tek s nastavkom (čija se izrada već debelo zahuktala) priča zaokružiti i dobiti na težini, a neupitne i neumjerene usporedbe s originalnim Alienom konačno izostati i izblijediti.
Prometej je na koncu konca – ako uzmemo sve u obzir – jedna priča ipak za sebe, i premda ne savršen, svakako fascinantan komad inteligentnog SF-a koji i nije primjeren za mase jer zalazi više u klasu kakve 2001. Odiseje u svemiru nego prosječnog konzumentskog, zaglupljujućeg pop-corn proizvoda. Scott možda nije Kubrick, niti ne treba biti, no njegov Prometej, poput istoimenog grčkog titana, pokušava postići nešto novo u filmskom svijetu, odražavajući božansku iskru i težnju za napretkom u svima nama - pa makar i izgorio u procesu. A možda baš Prometeja čeka sudbina Blade Runnera – da se poput Feniksa izdigne iz pepela kada vrijeme sazrije, i zauzme svoje mjesto u panteonu filmskih dostignuća sedme umjetnosti. Vrijeme će pokazati.
MATE TULIĆ
Prometej
Dakle... u dalekoj smo budućnosti i istraživači na čelu s Charliejem Holloway (L. Marshall-Green) i Elizabeth Shawn (N. Rapace) pronalaze u arheološkim istraživanjima nešto kao putokaz i pozivnicu naših 'stvoritelja' iz svemira. U projekt pronalaženja istih i njihovog planeta svoj novac ulaže Peter Weyland (G. Pearce). 17 članova posade, nakon dvije godine putovanja po svemiru, odnosno spavanja (hibernacije), kreće u istraživanje planeta koji im je putokaz pokazao.
To bi bio ukratko prikaz smjera kamo ovaj film ide. Na prvu zvuči kao već istrošena, iskorištena i izlizana priča... a to upravo i je. Zapravo, priča je najslabiji dio ovoga filma. Redatelj se uporno trudi dati dubinu priči tako što ne definira radnju kao: 'Idemo u svemir na neki planet tražiti izvanzemaljce, pa možda taj bogati Weyland uspije naći eliksir mladosti!' Umjesto toga, redatelj upliće religiju, izvanzemaljci se definiraju kao 'stvoritelji' od strane likova koji su zapravo i jedini bitni (Elizabeth, Charlie, Weyland) ili se barem njihova razmišljanja najviše uzimaju u obzir ,pošto oni vode cijeli projekt. Onda, vjeovatno da bi se opravdao velikim vjernicima koji će gledati ovaj film, Scott sve baca u vodu na sredini filma kroz kliše-razgovor Elizabeth i Charlija, u kojem ona opravda svoju vjeru britkim pitanjem: 'A tko je njih stvorio?' Priča, kao što sam već spomenuo, predstavlja najveći problem, jer sve je već viđeno i u nekim trenucima pao mi je mrak na oči zbog silne neoriginalnosti. Zločesti tip u posadi, koji je usput i prigodno istetoviran po licu ružnije od Tysona (jako nalikuje klasičnom vrhunskom znanstveniku), naravno, za vrijeme istraživanja na planetu, on i još jedan član posade se odvajaju od tima i izgube. Nakon toga vidimo niz događaja za koje znate da će se dogoditi barem 10 minuta prije nego što se dogode. Izgubljeni se igraju s nepoznatim ogromnim zmijama, one ih ubijaju, a nitko ih ne nadgleda iz broda, kapetan Janek (I. Elba) i M. Vickers (Charlize Theron) se bezveze skopčaju, Charlie biva zaražen, Elizabeth zatrudni, u njoj ekstra brzo raste neka hobotnica koju iščupa van itd. I svemu bih tome progledao kroz prste da postoji neka dubina u likovima, tj. da su njihove priče ispričane. Odnosi između njih su samo započeti, nikakva razrada u bilo kojem odnosu ne postoji, a film traje dva sata!T o dovodi do zaključka da je scenarij jako tanak. Izuzetkom smatram androida Davida (M. Fassbender), koji je na trenutke bio zaista zanimljiv i imao par simpatičnih dijaloga, a od jednoga androida ni ne očekuješ više. Tu ubrajam i kapetana Janeka (I. Elba).
Ipak, bila bi laž kada bih rekao da mi je film bio potpuno loš. Ono što posebno impresionira je izgled filma. Scene planeta, njihovo istraživanje, izgled 'stvoritelja', akcija...Redatelj uspijeva u tome da nas uvuče u situacije, da budemo tamo s njima. Bez obzira na predvidljivost i već poznatu priču, ni u jednom trenutku mi nije bilo dosadno, a to je zato što je film snimljen izuzetno dobro, što podrazumijeva specijalne efekte, akciju i svu onu aktivnu radnju koja se odvija. Dakle, vizualno i više nego zadovoljavajući. Najjača karika ovoga uratka su definitivno glumci.
Kao da Scott nije htio riskirati, pa je natrpao zaista zavidan broj odličnih glumaca. Svi zajedno izvlače maksimum maksimuma iz ove priče i scenarija. U ovom pogledu kao nelogičnost i stvar koju još uvijek pokušavam shvatiti je Weyland. Zašto ga jednostavno nije mogao glumiti neki starac, a ne Guy Pearce, koji ovako izgleda kao da je ispao iz priče Benjamina Buttona. Nije uvjerljivo i smatram da je bilo nepotrebno, ali možda postoji logično objašnjenje. M. Fassbender i I. Elba su odradili fenomenalan posao. Lik kapetana je simpatičan i na kraju herojski, a u trenucima je dao i malo zabave u film, iako premalo. Lik oko kojega su se malo više redatelj i scenaristi potrudili je Elizabeth Shawn i N. Rapace definitivno zaslužuje sve pohvale za ovu izvedbu.
Zadnjih pola sata Prometeja je najzanimljivije i čak radnja koja se odvija nije toliko predvidljiva. Jako me zanimalo što će reći veliki bijeli stvor, ali nije ništa otkrio. Sam kraj je izuzetno dobro napravljen. Očito da je ovaj film savršeno dotaknuo Aliena, i to ne na onaj klasični prequel način. Također je širom otvorio vrata i zainteresirao nas za sve što će se ubuduće događati.
Dakle Prometej nije razočarao što se tiče svoga žanra, SF s dodatkom horora. Može se pogledati i uživjeti u njega, a koliko će ga netko zaista voljeti, ovisi i o naklonjenosti ovome žanru. Ja nisam veliki fan takvih filmova, ali mene je zadovoljio unatoč tolikim manama, vjerovatno jer nisam ni očekivao puno od njega.
DINO KOS
Prometej recenzija: U potrazi za odgovorima dobili smo još pitanja
Redatelj Ridley Scott vraća se znanstvenoj fantastici svojim novom filmom Prometej, gdje ćemo vidjeti puno velikih ideja, počevši od stvaranja živog organizma do jako bizarnih scena i izvanrednih izvedbi od strane glumačke ekipe. Prometej je film koji je gotovo svaki fan iščekivao otkad je bio najavljen samo kao Alien prequel. Film koji bi mogao odgovoriti na sva ta pitanja koja imate o misterioznom liku zvanom Space Jockey, koji se nakratko pojavi u prvom Alienu, te naravno, xenomorphu. Ako ćete gledati ovaj film samo zato, bit ćete razočarani. Ali ako ste u potrazi za zanimljivom i složenom pričom, pričom koja prati bogove, kreiranje ljudske rase i smrti, onda je ovo film za vas.
Scott je dugo vremena pričao o Space Jockeyima (ili Inženjerima, pošto se tako zovu u ovom filmu), i uvijek je govorio kako bi htio snimiti film gdje su oni centar cijele priče. Kako su godine prolazile, Scott i studio 20th Century Fox su potvrdili kako ovo neće biti direktni prequel Aliena, ali će imati DNA tog filma i biti smješten u istom svijetu. Prometej je itekako film smješten u taj cijeli mitološki svijet, ali je potpuno druga priča. Prometej ostavlja jako puno pitanja bez odgovora, gdje gledatelj mora nagađati motive likova... jako puno puta. Scenarij koji su napisali Jon Spaihts i Damon Lindelof je kompleksan iz razloga što sadrži te velike ideje, te preokrene sve što publika očekuje i krene u sasvim drugom smjeru. Film se otvara zaista zapanjujućom scenom smrti i nastanka organizma, i onda stvari postanu čudne... no u dobrom smislu. Prometej traži od publike da misli, da dijeli teorije s drugim osobama, da priča o filmu. Iz intervjua sa Scottom, može se reći da je on to i želio. Naravno, to mu je i uspjelo. Film je dobar. Jako dobar. Režija je odlična. Ridley Scott ima oko za vizulani ton, i to se vidi. Svaki kadar je pažljivo isplaniran, a kinematografija od strane Dariusza Wolskia (Dark City, The Crow, Pirates of the Caribbean) je dostojna Oscara. Glumačke izvedbe su, kao što sam već napomenuo, odlične. Noomi Rapace i njezin lik prolaze kroz mnogo toga tokom filma, te ima par ludih scena gdje će mnogi zatvoriti oči. Rapace i ovom filmu pokazuje kako može biti glavna glumica te dati sve od sebe u gotovo svakoj sceni. No, Michael Fassbender je taj koji apsolutno briljira u ulozi androida po imenu David. On glumi lika koji nema nikakvih emocija, no ipak, u filmu ima trenutaka gdje vidimo kako David osjeća ljutnju, pa čak i sram (kada mu Weyland kaže da nema dušu). David je jako zanimljiv lik zbog mnogo razloga, i Fassbender je gotovo najbolji dio ovog filma. Idris Elba i Charlize Theron su također bili jako dobri, no nisu imali previše scena. Ostatak glumačke ekipe je odradio solidan posao, od Guya Pearcea pa do Rafea Spalla i Seana Harrisa.
Prometej prikazuje stvaranje života, uništenje i smrt. Iako možda nećete dobiti sve odgovore koje ste željeli, film objasni dovoljno kako bi držao publiku zainteresiranu u ovu priču te nastavak, koji će se sigurno snimiti. Postoji par stvari u filmu koje su dosta loše, te koje smanjuju tu kvalitetu cijelog filma. Reakcija likova na čudna stvorenja i okoliš oko njih je, u najmanju ruku, bez veze. Vidimo kako su neki likovi prestrašeni i žele otići s mjesta na kojem se nalaze (mjesec LV-223, koji se nalazi u istom solarnom sustavu kao i LV-426 iz prvog Alien filma), no kad ugledaju nešto slično zmiji, odmah krenu prema njoj kao da znaju što je i da im neće nauditi. Tu je još jedan ključan moment pri kraju filma koji nije bio dobro odrađen, a to je kada Janek (Idris Elba) i njegova posada odluče risikirati svoje živote. Ta scena je ispala prilično ubrzano i nije imala nikakvog smisla. Prometej se jako puno oslanja na nastavak, i to se mnogima neće svidjeti.
Sve u svemu, Prometej je ambiciozan film, s izvanrednim produkcijiskim dizajnom, par odličnih izvedbi, te pričom koja se bavi kontroverznim idejama, koje su jednostavno prevelike za jedan film. Ovaj treći (u njegovoj karijeri) znanstvenofantastični film Ridleya Scotta je vizualno dojmljivo djelo, te brutalna i kompleksna svemirska odiseja. Kad vrijeme dođe, Prometej će biti zapamćen u dobrom svjetlu.
