Vjerojatno i danas ponavljate replike iz legendarnog filma Ko to tamo peva, no jeste li znali ove zanimljivosti o njegovu nastanku?
1. Prvotno je zamišljeno da to bude suvremena priča, televizijska drama u trajanju od pedesetak minuta. Radnja se događa u autobusu GSP-a, a glavni lik je starac koji je pošao posjetiti sina koji služi vojsku u Beogradu.
2. U prvoj verziji dramu je trebao režirati Goran Paskaljević, no odustao je i počeo snimati film Zemaljski dani teku. Tada mladi redatelj i slikar Slobodan Šijan predložio je da se scenarij promijeni i snimi se film za veliko platno, na što je Dušan Kovačević pristao.
3. Za snimanje filma najviše je zaslužan Nikola Popović, koji je režirao velike spektakle poput Bitke na Neretvi.
4. Kako se Televizija Beograd nije bavila snimanjem filmova namijenjenih za kina, morao se naći drugi producent. Na kraju je iza filma u nastanku stao tada moćni Centar film.
5. Glavna je uloga bila namijenjena Miji Aleksiću koji je prvog dana snimanja javio da je bolestan i nije se pojavio.
6. Snimanje je počelo 4. travnja 1980. godine i, što je prava rijetkost, sve se snimalo po redu: od početne scene nadalje. To je bilo važno za glumce koji su na taj način prirodno razvijali likove.
7. Dogovoreno je da snimanje traje samo 21 dan, pa se snimalo i po 20 sati dnevno.
8. Tijekom snimanja nisu korišteni reflektori pa je cijeli film u smeđim i crnim tonovima. Čak je za noćne smjene kao glavno osvjetljenje korištena logorska vatra.
9. Ekipa za snimanje se okupljala svakog jutra u pet sati ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu.
10. Iako je Pavle Vuisić u filmskim krugovima bio na glasu kao "teška osoba za suradnju, nezgodan i netko tko voli popiti", upravo je on svakog jutra bio prvi na okupljanju, oran i trijezan.
11. Poznati dio "negdje u Srbiji" glumila je Deliblatska pješčara.
12. Ulogu Miška Krstića Šijan je namijenio Bogdanu Dikliću, no iz matičnog ga kazališta nisu pustili na snimanje pa je naknadno odabran Aleksandar Berček.
13. Dragan Nikolić kao šlager-pjevač nije bio predviđen u prvim podjelama, ali se ispostavilo da mu je ta uloga legla i da je sjajna posveta Žiki Pavloviću i Džimiju Barki iz filma Kada budem mrtav i beo.
14. Stanojla Milenkovića, limara iz okoline Svilajnca, koji je glumio orača državnog druma, Šijan je pronašao 1978. tijekom audicija za TV film Najlepša soba. Kasnije je priznao da mu je bila urnebesno smiješna "kombinacija kromanjonske face i izuzetne inteligencije".
15. Izrazito visok momak koji buši gume autobusa je Milovan Tasić - Tasa (214 cm).
16. Umjesto Pavla Vuisića starca je na kraju glumio Mića Tomić.
17. U većem dijelu filma na zadnjem sjedištu, odmah pored praščića, pojavljuje se baba odjevena u crno. U vezi s njom postojale su razne teorije, od toga da predstavlja smrt koja ih čeka na kraju, do toga da je u pitanju maskirani Predrag Preža Milinković. Gledatelje je zbunjivalo i to što babe sad ima, sad nema. Nije ni potpisana na špici. Šijan je objasnio da je to baba koju su usput našli i stalno je bila u autobusu, ali se zbog lošeg osvjetljenja nije uvijek vidjela.
18. Jednog od dvojice glazbenika, Miodraga Kostića, Šijan je sreo na vojnoj vježbi na radaru iznad Ralje. Mića je svirao na koncertu priređenom da zabavi vojsku, a Šijan je zapamtio kako je pao na koljena i godinama ga kasnije potražio.
19. Mlađeg svirača glumio je tada 11-godišnji Nenad Kostić, Mićin rođak. On nikako nije uspijevao naučiti svirati drombulje pa je snimano na playback.
20. U završnim scenama, kada putnici optuže svirače da su starcu ukrali novčanik pa ih svi krenu tući, Šijan je tražio krupan plan. To znači da je Bata stvarno morao ošamariti malog glumca. Zveknuo mu je toliko jaku šamarčinu da je Nenadu "zazvonilo" u ušima te je počeo plakati. Pobjegao je iz autobusa čak do Pančeva. Tamo se negdje skrio, a ekipa ga je tražila cijeli dan. Kada su ga konačno našli, uz preklinjanje da se vrati da završe film, Bata mu je donio najveću bombonijeru koja se mogla kupiti i obećao mu da ga više neće udariti.
21. Prije premijere, film je prikazan Umjetničkom vijeću. Tijekom projekcije Šijan je ostao zabezeknut jer se tijekom cijelog filma nitko nije nijednom nasmijao.
22. Na premijeri se dvorana tresla od smijeha.
23. Iako su na setu dali sve od sebe, neki od glumaca su kasnije priznali da su bili uvjereni da tada snimaju svoj najgori film. Pitali su se čemu to mlataranje po pustari, tko će to gledati. Jedino je Pavle Vuisić vjerovao u film i potpuno mu se posvetio.
