Svakako najmanje za dediciranu fan bazu. Jer premisa priče i zapleta, koliko god bila estetski dotjerana i preproducirana po svim pravilima lakopotrošnog showbizz make upa, i dalje je samo najobičnija teen soap opera. Prvoloptaška, predvidljiva, stereotipna, zamorna, grozna ili nikakva studija karaktera glavnih likova.
Kod uspjeha slomljene i shakespearijanski rastegnute Belle Swan (zavodljiva Kristen Stewart) između alfa mužjaka iz čopora vukodlaka (iskoristivi u akcijskim scenama Taylor Lautner) ili vampira (karakterno, a ne samo facijalno bljedunjavi Robert Pattison) poprimio je mitske dimenzije, ako ćemo mitologijom tepati. I to već nakon prvog izdahnutog: 'I can not imagine my life living without you' i teatralno spuštene glave oduzetog pogleda u daljinu.
U posljednjem poglavlju obračun kulminira rođenjem novog života (kći Renesmee) i žrtvovanjem glavne junakinje vampirima, uz zadužnicu ljubavi prema svojoj vječnoj čežnji. Borba za novi život, slobodu, ljubav. Sve pršti od borbenosti vitalne važnosti. Romantični ep u zadnjem nastavku trebao je poprimiti transcendentalne dimenzije obzirom na finalni obračun Cullenovih i Volturijevih, međutim kao i u svim nastavcima dosad, predstavljeno je tek preglumljeno pseudodramatiziranje i povremeno razbijanje "dramatskog naboja" i uzvišenih rečenica, specijalnim efektima borbe vukova i inih čarobiranja.
Ako znate da je najbolja fora u filmu upravo ona nevezana za zbivanja na ekranu već promotivno izigravanje publike namještaljkama oko preljuba glavnih glumaca i javnih pomirenja kada su, ah tako dirljivo, shvatili da su njihovi osjećaji jači od trećih i usputnih kušnji, onda je jasno da se radi o tzv "one trick pony" filmu s gadnim problemima na terenu logike i suvislosti, obzirom da trik preprodaju već peti puta zaredom. S druge strane, očito da hit karakter ne mari za kvalitetu jer hype, press i marketing nadjačavaju svaki iole razuman pokušaj ufuravanja u sapuničastu i saharinsku romantiku filma. Ako je uopće moguće ne parodirati vampirizam i vukodlake na način Romana Polanskog ili filmova s Leslie Nielsenom, a ne radi se o dokumentiranju povijesti kroz prikaze Bele Lugosija ili Borisa Karloffa, za istinski zgodno variranje teme svakako pogledati Coppolinog "Draculu" s Winonom Ryder i Garyem Oldm anom i pokrstiti ih s "Lost Boysima" s Kieferom Sutherlandom.
O poetiko, o tempora, o mores. Ni vampiri više nisu što su nekad bili, njihove patnje i wertherizam napudrane su preko svake mjere.
Shakespeare i klasici se prevrću u grobu na što se svelo poenitiranje po pitanju vječne ljubavi. Ali tko mari dok dolari šuškaju... Ocjena: 4/10
