Nakon što je Judi Dench u filmu Gospođa Brown iz 1997. sjajno odigrala ulogu stare kraljice Viktorije (najdugovječnijeg engleskog monarha), kojoj je duge udovičke godine nakon povlačenja u izolaciju uljepšao sluga John Brown, sada je došao red na prvi dio njena života, prvenstveno vrijeme njenog dolaska na vlast i ulaska u bračne vode, dok je po strani ostalo srednje razdoblje idiličnog bračnog života, tijekom kojeg je rodila čak devetoro djece (koji su se vjenčavali sa pripadnicima svih europskih kraljevskih obitelji).

Mladu Viktoriju je u britanskom filmu Viktorija: Život mlade kraljice izvrsno utjelovila talentirana Emily Blunt. Osobito je dobra bila u scenama buntovništva, u kojima Viktorija odbija majčinu kontrolu i nametanje regenta, ali i romantičnim scenama s princom Alberta iz dinastije Sachsen-Coburg i Gotha (koji joj je ugovoren kao suprug, ali joj se on igrom slučaja uistinu sviđao).

Riječ o rafiniranoj, pozitivno staromodnoj biografskoj drami vrhunskih produkcijskih standarda (o čemu svjedoče i nominacije za Oscara za scenografiju, kostime i šminku). U vrline filma treba uvrstiti i pomno razrađeni scenarij oskarovca Juliana Fellowesa (Gosford Park), a zanimljivo je da režiju potpisuje Kanađanin Jean-Marc Valle koji je osvojio sve nacionalne nagrade i brojne festivale dramom C.R.A.Z.Y. o mukama odrastanja kanadskog gej-mladića.

Premda je radnja biografskog filma uvijek većim dijelom uvjetovana povijesnim događajima, što može predstavljati otežavajuću okolnost za filmsku dramaturgiju, treba priznati da su scenarist i redatelj uspjeli autentično i atraktivno predstaviti najzanimljivije događaje iz mladih dana britanske kraljice, uzevši si slobodu tek u raspletu u kojem su odstupili od činjenica kako bi filmu dali neophodan klimaks.

Zlatko Vidačković