Svi na pod! je zanimljiv glazbeni kolektiv koji se ne želi niti može svrstati u okvire jednog glazbenog stila. Iako još nemaju ni debi album, svirali su kao predgrupa Massive Attacku i Airu, a u travnju su napunili beogradski Dom omladine.
arti-201011190514006Njihove pjesme nalaze se na samom vrhu srpskih glazbenih ljestvica (Jelen Top 10, B92), a njihov glazbeni potencijal prepoznala je i kritika i publika.
Ovaj šestočlani, multiinstrumentalni sastav predvodi karizmatična pjevačica Bojana Vunturišević, na bubnjevima svira Goran Savić, na basu je Ivan Mihajlović, a na gitari Ivan Mirković.
Za prepoznatljivi zvuk saksofona i flaute zaslužan je Jamal Al Kiswani, dok osnivač benda Petar Rudić unosi dašak elektronike u njihov indie-pop zvuk.
Više o bendu saznajte od Bojane i Petra.
Jeste li svirali ranije u Zagrebu ili Hrvatskoj? Kakva su vaša iskustva/očekivanja? Imate li tremu kad nastupate pred novom publikom ili vas upravo to veseli?
Bojana: Zagrebačkoj publici smo se predstavili 19. studenoga, ali samo kao gosti Vlade Divljana na njegovom solo koncertu u Gavelli. Tamo smo premijerno izveli pjesmu koju smo snimili s njim Zvuk ulice. Međutim, do sada nismo imali prilike zagrebačkoj publici predstaviti u cijelosti svoj rad. Tu priliku ćemo imati u petak (26. 11.) u Močvari. Trema ne postoji nego samo radost. Mi smo nekako naučili kroz život ići potpuno rasterećeni, bez bilo kakvih očekivanja, i uvijek nas ishod na kraju iznenadi, kakav god on bio. Za to je potreban i faktor sreće, a on je, sasvim slučajno, u posljednje vrijeme na našoj strani. Mi ćemo se, svakako, potruditi da na koncertu bude super, jer ćemo se sresti s ljudima koji imaju sličnu, ali opet različitu energiju koja je za nas nova, a sve novo nama uvijek paše.
Prije nešto više od mjesec dana dvodnevni festival Pozdrav iz Beograda, koji se održao u zagrebačkoj Tvornici, unatoč atraktivnim imenima, poput Multietničke atrakcije, Repetitora i Threesomea, neslavno je propao. Je li vam možda poznato kakva je vaša fanovska baza u Zagrebu? S obzirom da se sličan projekt nedavno pokazao neuspješnim, pribojavate li se nečeg takvog?
Petar: Nikad se ne treba plašiti bilo čega u životu, pogotovo kad je glazba u pitanju. Prvi puta sam sada čuo da se taj festival dogodio u Zagrebu. Ovu turneju ne doživljavamo kao neku veliku prekretnicu u našim karijerama, iako će to možda i biti. Jednostavno, samo nam je drago što imamo priliku putovati i upoznavati nove ljude. U svakom slučaju, vratit ćemo se kućama bogatiji za jedno prelijepo iskustvo.
Po informacijama koje stižu do nas, čini se kao da beogradska glazbena scena zadnjih godina doživljava veliki procvat. Puno je novih bendova, različitih stilova i za te bendove se i pročuje. Vi ste i prije izlaska debi albuma ostvarili respektabilan uspjeh. Što je po vašem mišljenu najzaslužnije za taj fenomen?
Bojana: Beograd je oduvijek imao zanimljivu glazbenu scenu, ali sada se prvi put, nakon dugog niza godina, dogodilo da jedna institucija stane iza nekoliko umjetnika/bendova i da im da vjetar u leđa. Iskreno se nadam da je ovo samo početak predstavljanja naših bendova regiji. Ono što je nas izdvojilo je to što smo mi na samom početku uzeli stvar u svoje ruke i iskoristili prednosti interneta, ali i radiostanica. Nismo čekali izdavača, čak ni 'pristojan' spot nismo snimili, ali smo dali ljudima priliku da čuju naš rad. Jednostavno, nismo poštovali 'tradiciju redoslijeda', i to se na kraju ispostavilo kao nenamjerna strategija.
S Vladom Divljanom ste snimili pjesmu Zvuk (moje) ulice. Kako je došlo do te suradnje i kako je bilo surađivati s njim?
arti-201011230208006Bojana: Vladu smo upoznali u osmom mjesecu na ljetnom festivalu u Šapcu, gdje smo svirali kao predgrupa njemu i njegovoj Nevladinoj organizaciji. On nas je tada prvi put čuo i jako smo ga podsjetili na njegov prvi bend koji se zvao Zvuk ulice i samim tim mu poslužili kao inspiracija za novu pjesmu koju je počeo pisati. Potom smo se našli u našem studiju i ostalo je povijest.
Imate iza sebe već dosta hitova, nekoliko respektabilnih koncerata, svirali ste i kao predgrupa Massive Attacku… Za većinu bendova s ovih prostora uobičajeno je da svemu tome prethodi album. Jeste li s izlaženjem prvijenca namjerno odugovlačili ili je to sve bio splet (ne)sretnih okolnosti?
Petar: Mislim da je razlog zbog kojeg kasnimo s izdanjem taj da smo i bez izdanja imali puno koncerata i medijsku pažnju kao da smo snimili 10 ploča. U stvari, to je samo feedbeck internetske samopromocije i nenamjerne strategije izbacivanja pjesme po pjesme u eter. Ogromnu energiju koju jedan bend uloži u snimanje albuma treba usmjeriti u drugom smjeru.
Je li poznat točan datum izlaska albuma? Možete li reći nešto o njemu.
Bojana: Točan datum se još uvijek ne zna, ali se zna da će se to dogoditi u 12. mjesecu. Na njemu će biti 12 pjesama. Pored Vlade Divljana, imamo još nekoliko gostiju: Zoju Borovčinin (Lira Vega), Gorana Miloševića (Naked), Salu Ivanovića (Mravi)...
Jeste li upoznati s nekim hrvatskim nekomercijalnim 'mladim' bendovima?
Petar: Čuli smo za bendove: Mandrili, Vasa Popić, Kino klub, Prežderani, Ljetno kino i još mnoge druge. Internet je čudo. Hrvatska ima ogroman potencijal kad je nekomercijalna glazba u pitanju.
Bojana: Ali, ne smijemo zaboraviti i fenomenalnu trojku koju čine Gabi Novak, Josipa Lisac i Arsen Dedić, kao i fenomenalne sastave poput Haustora i Vještica, čiju smo pjesmu Zlato obradili. Oni pripadaju starijoj generaciji glazbenika, ali je njihova glazba nešto što se uklapa u bilo koje razdoblje bilo čije mladosti ili starosti. Nešto što je izvanvremensko, a samim tim i uvijek novo.
Vezani članci:
arti-201011230208006 arti-201011180640006
