Podsjetimo, samo 18 dana nakon što je proslavio 44. rođendan, Dino je preminuo u svom stanu u Zagrebu, a u krevetu ga je mrtvog pronašla supruga Danijela. Iako je obdukcija pokazala da je Dinino zdravstveno stanje bilo dobro, toksikološki je nalaz pokazao da se predozirao 'koktelom' tableta za smirenje i antidepresiva, što je uzrokovalo smrt.
Sam njegov pogreb, kako i priliči kralju funka, bio je drugačiji. Bio je to dan kad su njegovi prijatelji, suradnici, poklonici i obožavatelji slavili njegov veseli život tako što su od glave do pete bili odjeveni u šareno. Puštala se njegova glazba te glazba koju je i sam volio, a okupljeni, njih nekoliko stotina, u isto su vrijeme plakali i smijali se.
Bez obzira kakvo mišljenje neki imali o Dini, njegovoj glazbi i životu općenito, nitko ne može poreći da je bio jedna od najzabavnijih osoba na domaćoj glazbenoj sceni. Uvijek dobro raspoložen i uvijek bez dlake na jeziku, Dino je bez imalo truda mogao zabaviti i one (rijetke) koji nisu uživali u njegovoj glazbi. Njegova predanost glazbi nikada nije bila upitna i njegovi se koncerti teško zaboravljaju, pa se tako znalo dogoditi i da ga s pozornice mogu potjerati tek prve zrake sunca.
Dino prije smrti, nažalost, nije uspio izdati album Pandorina kutija, koji mu je nakon dugih šest godina glazbene pauze trebao omogućiti grandiozni povratak na glazbenu scenu. Ipak, za izvanredni doprinos hrvatskoj glazbi Dvorniku je posthumno dodijeljen Porin za životno djelo.
Njegovih pjesama, ali i osebujnog karaktera kojim je uveseljavao sve koji su ga znali i koji su s njim surađivali, njegovi se obožavatelji i danas često sjete. 'Ma nije Dino mrtav... samo pritisnite play!', jedan je od komentara na YouTubeu ispod Dininog spota. Njegove se pjesme još uvijek puštaju u klubovima ili na radijskim ljestvicama, što ide u prilog mišljenju da je od početka karijere do same smrti bio ispred vremena.
