Iako su danas žene snažnije, emancipiranije i imaju čak pozitivan pogled na uber nasilne filmove, najjednostavniji put do ženinog srca uvijek je bio i uvijek će biti dobar ljubavni film. Donosimo listu filmova u kojima možete uživati zavaljeni na kauču, u zagrljaju najdraže osobe.
Osim ljubavnih gugutanja, emotivne pjesme u pravom trenutku i ljigavih rečenica, izabrali smo naslove u kojima je bitna originalnost, dramska snaga, inovativnost, te činjenica da film ne trivijalizira žanr, odnosno da prikazuje ljubav onakvom kakva ona zapravo jest – kompleksna, te da se ne svodi na klišeiziranje ljubavi, veza, vjernosti i glumičino zanosno dupe u krupnom planu.
Zameo ih vjetar (Gone with the Wind), (1939.), red. Victor Fleming
Jedan od najljepših filmova svih vremena, čistokrvni je ljubavni ep koji prkosi vremenu i zaboravu. Neodoljivi brkati šarmer Clark Gable i zanosna Vivien Leigh kao Scarlet O'Hara pokazuju kako je istinska ljubav dovoljno jaka da slomi okove rata i tragedije. Tri i pol sata legendarnih scena i rečenica koje uvijek iznova oduševljavaju dokazuje da je klasika uvijek u modi.
Casablanca, (1942.), red. Michael Curtiz
Kad bismo se morali odlučiti za najkvalitetniji film na ovoj listi, onda bi to zasigurno bila Casablanca, zbog čije su scenarističke originalnosti kritičari i zaljubljenici u film ispisali tisuće i tisuće stranica. Iako je kod Casablance puno bitniji politički kontekst, prijateljstvo, noir elementi i raskošni dijalozi, romantična priča Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman jednostavno topi i najledenija srca. O ovom filmu glupo je trošiti puno riječi, dovoljno je samo jednom zapjevati As time goes by.
Afrička kraljica (The African Queen), (1951.), red. John Huston
Humphrey Bogart i ponajbolja glumica svih vremena Katherine Hepburn sudaraju se u romantičnoj rapsodiji svojim potpuno različitim likovima. U egzotičnoj Africi uspijevaju jedno drugome dignuti živac svojim različitim karakterima. No, kako su često potpuno različite osobe i najstrastveniji ljubavnici, Katherine na neodoljiv način otapa led s Bogeyjevog srca. Predivno!
Jedan muškarac i jedna žena (Un Homme et une femme), (1966.), red. Claude Lelouch
Francuska legenda Claude Lelouch predstavio je nešto sasvim drugačije – umjetničku ljubav s puno stila, francuske elegancije, duha i životne snage. Jedan od najboljih ljubavnih parova ikad Jean-Louis Trintignant i predivna, zanosna i prezgodna Anouk Aimee, možda i najljepša žena koja se ikad pojavila na filmskom platnu.
Zbogom, moja konkubino (Ba wang bie ji), (1993.), red. Kaige Chen
Odličan komentar na političku situaciju u Kini redatelj Kaige Chen smiruje dvolinearnom očaravajućom pričom o dvojici najboljih prijatelja rastrganih između prelijepe Gong Li. Koliko je god Kina egzotična, toliko je i ovaj film tajanstven, bogat i snažan. Ljubav na kineski način je odličan primjer različitosti u svijetu s univerzalnim ljubavnim pravilima.
Piano (The Piano), (1993.), red. Jane Campion
Ovo remek-djelo još je jedan dokaz da postoje odlične žene redateljice. Iako je ovaj film, bez sumnje, ljubavna drama, mnogi se neće dugo oporaviti nakon gledanja. Razlog tome je što Jane Champion gradi priču između nijeme žene i sirovog radnika na postulatima grčke tragedije. Iako je ova ljubav jedna od najtragičnija i najmračnijih ikad, nemojmo se zavaravati, ovo je istinski film o ljubavi.
Prije svitanja (Before Sunrise), (1995.) i Prije sumraka (Before Sunset), (2004.), red. Richard Linklater
Prije svitanja je jednostavna i pravocrtna priča. No, način na koji su glavni likovi opijeni impulzivnom odlukom da provedu dan skupa jednostavno očarava. Inteligentni i inspirativni dijalozi o životu, ljubavnim vezama, povijesti i umjetnosti jednostavno usisavaju. 'Casablanca 90-ih', kako filmu tepaju kritičari, devet godina poslije dobila je nastavak – Prije sumraka. Ovo je prilika za trosatnu ljubavnu uživanciju koja nikada neće izblijedjeti.
Titanic, (1997.), red. James Cameron
Prevelika popularnost dovela je ovog 11-erostrukog oskarovca u kaljužu ljigavosti i omraženosti. Iako ga je publika izlizala do neupotrebljivosti, činjenica je da se radi o velikom filmu, ne toliko po bitnosti koliko po utjecaju. Iznad pomalo patetične ljige stoji briljantan scenaristički postupak, u kojem je cijeli film veliki flashback starice koja krije tajnu vječne ljubavi, tajnu koja i danas, nakon leševa i duhova na dnu mora, kroz tisuće metara dubine, zrači na površini.
Život je lijep (La vita e bella), (1997.), red. Roberto Benigni
Prije nego li se film pretvori u odličnu alegoriju djetinjstva i prije nego li se na ekranu pojave nacisti, Benigni preuzima najbolje od Fellinija i Muccina. Stvara ljubavnu priču prepunu talijanskog duha, šarma, humora u kojoj nespretni Benigni pliva kao riba u vodi snubeći svoju suprugu Nicolettu Braschi. U drugoj polovici filma ljubav je preusmjerena na jednu od najjačih, roditelja prema djetetu. Kod Benignija obje ljubavi dolaze iz srca i obje su bezuvjetne, i upravo je to je prava snaga ovog masterpiecea.
Izgubljeni u prijevodu (Lost in translation), (2003.), red. Sofia Coppola
Sofia Coppola hrabro je uzela dijelove svog propalog braka s redateljem Spikeom Jonzeom i utkala ga u scenarističko tkivo filma koji priča susretljivu priču o srodnim dušama, različitih godina, izgubljenih na životnom putu u dalekoj i čudnoj zemlji. Magična Sofia u priči gura dvije naizgled nespojive osobe koje otuđen i hladan prostor ispunjavaju ljubavlju, pa makar ona bila neispunjena i izgubljena u prijevodu jednog jedinog šapta na uho. Duboki naklon!
