Zašto želite imati dijete? Koji su razlozi plemeniti, moralno opravdani, legitimni? Možda ste romantični idealist koji će bez previše razmišljanja reći „iz ljubavi“. Okej. Ali imate li plan što dalje, jednom kada dobijete dijete? U kakvu osobu želite da se oblikuje, što želite da postane? Vjerojatno želite da završi školu, moguće fakultet, jer hej, to garantira kasnije dobar posao, zar ne? Nekima od vas će biti svejedno što će na kraju završiti, samo neka završi, a neki će imati preferencije i pokušati utjecati. No, koja je vaša uloga u svemu tome? Koje kompetencije imate, imate li namjeru ono u čemu ste dobri u potpunosti prenijeti djetetu i koliko vremena mislite posvetiti tome?
Sasvim suprotno stvaranju beba "iz ljubavi", Richard Williams je pragmatično isplanirao jedne večeri da će imati dvije kćerke, zapravo iz koristi. Postati će, zamislio si je on, slavne tenisačice i donijeti bogatstvo obitelji. I doista, dobio je sa svojom tadašnjom suprugom, Brandy, Venus i Serenu, plan je detaljno razradio na desecima stranica, a ostalo je povijest. Je li Richard zbog toga luđak ili genijalac?
Je li plemenito imati dijete iz ljubavi koje će imati prosječan, malograđanski život, ali je moralno odbojno ili sebično kao Richard dobiti djevočice za koje ste zacrtali plan do zvijezda, primarno radi koristi? Ostvarile su sve što je zamislio, čine se i sretne. Nema sumnje da je u svemu tome imao sreće jer su obje bile ne samo nadarene za tenis, nego i ekstremno motivirane, što ga je približilo bliže genijalnosti. Razlog je to i zašto danas imamo priliku pogledati inspirativnu biografsko-sportsku dramu Kralj Richard, koja bi Willlu Smithu za ulogu legendarnog teniskog trenera možda mogla donijeti i prvog Oscara.
Fokus filma na odgojnoj ulozi oca
U režiji Reinalda Marcusa Greena, King Richard je formulaično strukturiran kao inspirativna drama nakon koje ćete se osjećati dobro i nadahnuto, a crnačkoj bi zajednici mogla dodatno približiti većinski monokromatski sport te motivirati djecu na bavljenje s istim. Razočarat ćete se ako očekujete film o sestrama Sereni i Venus. Uglavnom je fokusiran na njihova oca Richarda, njegovu realizaciju vizije i ustrajnu borbu sa šumom prepreka na putu prema ostvarenju Američkog sna. Will Smith, koji je ujedno i jedan od trojice producenta, pritom je ukrao show oživjevši lik ambicioznog oca koji se doima stvarno i uvjerljivo. Doduše, u ograničenim gabaritima uloga, Saniyya Sidney kao Venus, Demi Singleton kao Serena te Aunjanue Ellis kao njihova majka i trenerica zaista sjaje i nisu ništa manje dobro odradile posao.
Ako Richardu nešto nedostaje osim više novaca, onda je to osjećaj da je cijenjen. Kroz sve što radi sa Venus i Serenom, traži načina kako izgraditi poštovanje u očima drugih, dok se čini kao da je cijeli svijet protiv njega, od sitnih kriminalaca iz geta, susjeda pa sve do skeptičnih trenera i teniskog sustava. Prikazan je kao čovjek koji posjeduje pronicljivost i izgrađen čvrst vrijednosni sustav. Poput svakog savjesnog roditelj misija mu je u svoje kćeri usaditi radnu etiku i smisao za sanjanje o velikim stvarima, odgajajući ih tako da su obrazovanje, skromnost i dobrota usprkos nepravdi na prvom mjestu, a da u međuvremenu nikada ne izgube osjećaj za igru i zabavu. Samo što se on primarno i maksimalno posvetio odgoju i treniranju djece.
Načelno gledano, hvalevrijedne vrline, reklo bi se, čak i onda kada se čini fanatično posvećen tome. Netko bi doduše, iz progresivne, liberalne perspektive, mogao prigovoriti da su njegove odgojne metode najblaže rečeno kontroverzne. Posebice kada se ima na umu da je dio plana bio da žive i treniraju u jednom od najgrubljih i najopasnijih geta u Camptonu u Californiji kako bi ih odrastanje u takvim uvjetima pripremilo za kasniji život. Nekadašnji mediji su ga, kako piše Vox, nemilosrdno razapinjali, optuživali da je nepristojan i loš utjecaj na djevojčice. Usprkos tome, film ga prikazuje uglavnom kao dobrog, zaštitnički nastrojenog oca koji zna kako usmjeriti, potaknuti motivaciju i držati djecu izvan nezdravih utjecaja ulice.
Rehabilitacija Richardova lika i djela
No, tu se krije i glavni nedostatak filma – kreće se sigurnim, steriliziranim putem, u pravilu ignorirajući mračnu stranu Richardove osobnosti, činjenicu da je napustio ženu i djecu iz prvog braka te da ih je ostavio da se snalaze u siromaštvu. Čovjek nije bio takav pozitivac kakvim ga se prikazuje, pa film izgleda kao rehabilitacija njegova lika i djela, peglanje imidža. Njegova kćerka iz prvog braka Sabrina otkrila je za The Sun kako joj je prije nego što je otišao, kada je imala samo osam godina, obećao da samo ide kupiti bicikl. Obećanje nije nikada ispunio, a Sabrina je nakon toga razvila psihološke probleme, poremećaj u prehrani i suicidalne misli. Stoga je razumljivo što je Sabrina mišljenja da je naslov filma pretjeran.
"On misli da je kralj svijeta, ali nitko tko je ikada bio u njegovoj blizini ne misli da je on kralj Richard. To je nečuven naslov, ali istini za volju, pristaje mu. On nije kralj svijeta. Ako ga pogledate psihološki, to je nešto što nikada nije postigao osim u glavi - živio je samo kroz dvije svoje kćeri napustivši svu svoju drugu djecu“, rekla je Sabrina te dodala: „Istini za volju, te su se djevojke popele na vrh, dok su njegova druga djeca morala patiti zbog odluka mog tate, mi smo odrasli u siromaštvu nakon što je otišao.“
Naime, u pozadini filma krije se igra na sigurno, za što su zasigurno "krive" također Serena i Venus koje su, kako piše Insider, radile kao izvršne producentice filma, pazile na to kako će biti portretiran te u konačnici autorizirale film nakon što su ga pogledale. Druga Richardova djeca se tek ovlaš spominju u napetoj sceni svađe između Richarda i Brandy, navodi o Richardovom nasilju u obitelji izostavljeni su, teškoće napornih treninga jedva da su dotaknute. Od cjelovitijeg prikaza Richardove kompleksne osobnosti očigledno se odustalo, ili se nikada nije planirao, kako se ne bi zaprljala inspirativna i idealizirana slika čovjeka zaslužnog za uspjeh sestri Williams. Jasno je da se svi mi s vremenom mijenjamo, jasno je i da su ljudi u pravilu daleko od svetaca, ali u sjeni tih informacija film se čini poluiskreno, američki fino i dekontaminirano. Simptomatski gledano, portretira subjektivnu sliku čovjeka inauguriranog na kraljevski tron kako bi poslužio kao pogodno ideološko sredstvo propagiranja Američkog sna za široke mase.
Zanemarimo li to, film je solidno posložen i izložen kroz ugodnu estetiku, tako da posjeduje određeni šarm. Dobro je što su autori umjesto klasičnog ambicioznog pokušaja adaptiranja cjelokupnog životopisa, što je tipična "greška" biografskih filmova, odabrali period povijesti od kraja 1980-ih, trenutka kada Richard traži prvog pravog trenera za sestre Williams pa sve do 1990-ih i Venusinog početka profesionalne karijere. Kada gledate film imate osjećaj kao da se sve događa puno sažetije i "sada", usprkos preskakanjima i rascjepu među godinama. Ne osjeća se protok vremena i izmjena dekada, čemu pored scenarija uvelike doprinosi i konstantna, nepromijenjena estetika. Solidan film za cijelu obitelj koji zrači pozitivnošću, optimizmom i dobrom glumom, ali ništa više od toga.
