Captain America: The First Avenger SAD, 2011., akcijski SF, 125 min. R: Joe Johnston Gl: Chris Evans, Hayley Atwell, Sebastian Stan, Tommy Lee Jones, Hugo Weaving, Dominic Cooper, Stanley Tucci, Toby Jones Ocjena: 2/5 Iako nikad nisam bio veliki fan Marvelovih stripova, uvijek bih radije posegnuo za Modesty Blaise, Cortom Malteseom ili Poručnikom Blueberryjem, nemoguće je ostati ravnodušan na tvornicu superheroja koji su u tzv.
Srebrno doba stripa, dakle od sredine 50ih pa do početka 70ih godina prošlog stoljeća, izlazili iz pera Stana Leeja, Jacka Kirbyja i prateće ekipe. Ta stripovska revolucija hladnoratovskog razdoblja iznjedrila je cijelu galeriju fascinantnih superheroja poput Spider-Mana, Iron-Mana, X-Mena, Daredevila, Thora, Nevjerojatnog Hulka i mnogih drugih, a pratila ih je i podjednako, a nerijetko i zanimljivija družina neuništivih neprijatelja, redom neviđenih fanatika i lunatika spremnih na sve kako bi zavladali svijetom ili ga makar uništili.
Kapetan Amerika nije, međutim, jedan od njih, već njihov preteča koji se pojavio još davne 1941., prije nego što je Marvel bio Marvel (zvao se Timely Comics), i s naslovnicom na kojoj je dotični mlatio Adolfa Hitlera zapravo navijestio ulazak Amerike u rat.
Patiotski impostiran, ovaj superheroj nema nekih specifičnih moći ni obilježja, osim nešto izraženijih bicepsa i tricepsa i neuništivog štita kojeg koristi i kao ubojito oružje. Nema niti posebno zanimljivih karakternih osobina, Batmanovskog mračnjaštva ili Hulkovske patologije, on je tek dobar dečko iz susjedstva koji je svojedobno odlično funkcionirao kao role-model američke moralne ispravnosti i pobjedničkog karaktera, no u današnje vrijeme kada još malo tko može Ameriku doživjeti kao moralnu vertikalu svjetskog poretka, Kapetan Amerika doima se kao potpuno artificijelni junak pa ne čudi što su neki posumnjali kako je dotični zapravo tek maneken desničarskog Tea Party pokreta Sarah Palin.
Ma što on danas predstavljao u političkom smislu, jedno je sigurno, Kapetan Amerika sam po sebi baš i nije osobito intrigantan lik, no mogao bi to možda postati u kombinaciji sa svojom superherojskom braćom kao što su Iron Man, Thor i Nevjerojatni Hulk s kojima će se sljedeće godine naći u dugo najavljivanom spektaklu „The Avengers“, a za koji je „Kapetan Amerika: Prvi osvetnik“ svojevrsni prequel.
Do tada ostaje nam Kapetan Amerika, odnosno Steve Rogers, gotovo sam samcat u vlastitom filmu.
O čemu se radi?
Kržljavi mladić Steve Rogers uporno se želi pridružiti američkoj vojsci koja ulazi u rat protiv nacističke Njemačke, no zbog boležljivosti redovito dobiva odbijenice. Njegovu upornost, međutim, zapaža njemački znanstvenik dr. Erskine i predlaže ga u tajni ekperimentalni program stvaranja supervojnika. Nakon što mu uštrcaju taj supermoćni serum, njemački špijun likvidira simaptičnog doktora pa će Rogers, sada već fino nabrekao na svim strateškim mjestima (ili barem svim koje mi vidimo), ostati jedini supervojnik iz ovog programa.
U prvo vrijeme regrutiraju ga da u tajicama i s američkim štitom nastupa po priredbama i prodaje ratne obveznice, no kad sazna da je njegov najbolji prijatelj Bucky nestao u akciji, odlučuje se i sam uključiti u rat. A njegov je glavni neprijatelj dr. Johann Schmidt (Red Skull), šef Hitlerove tajne operacije nazvane Hydra, koji koristi energiju Tesarakta, kamena skandinavskih bogova, za stvaranje novog i moćnog oružja. Kada mu to uspije, odlučan je izaći iz Hitlerove sjene i zavladati svijetom ili tako nešto.
No, ne računa na mladića iz Brooklina s neprobojnim štitom koji je odlučan uništiti sve Hydrine krakove.
Zašto gledati?
Za razliku od većine konkurentskih superjunaka koji spašavaju svijet (samo ove sezone takvih je par desetaka, od X-Mena, Thora, Green Lanterna pa sve do Transformera i Conana), „Kapetan Amerika“ zamišljen je kao nešto mirniji komad filma s retro štihom i nostalgičarskim šarmom, art-deco scenografijom i sepia fotografijom. To je barem bila ideja vodilja i mora se priznati da su tihi i kompetentni holivudski obrtnici odlično odradili posao, scenografi, kostimografi, rekviziteri, frizeri, šminkeri, fotografi i svi drugi dali su sve od sebe i to se vidi u svakom kadru. Jedino što nisu uspjeli učiniti jest udahnuti filmu šarma, duha i pameti.
Zašto ne gledati?
Kako ovaj pasus ne bi bio predug, recimo tek kako je doista bizarna odluka producenata da za redatelja odaberu Joea Johnstona i to na temelju filmova „The Rocketeer“ i „Okctober Sky“. Naime, „Čovjek-raketa“ jedan je od najgorih filmova iz superherojskog žanra koje sam gledao i ako su željeli takav film, onda doista mogu biti zadovoljni. Naime, za vjerovati je kako je ovaj štićenik Lucasa i Spielberga smjeran i pristojan učenik, no redateljski talent teško mu je izmjeriti i apotekarskom vagom, a to se u „Kapetanu Americi“ osjeća u svakom trenutku.
Naime, dok se prvi dio presporo vuče lišen bilo kakve akcije i time valjda nagoviješta velike stvari u finišu, kad akcija napokon krene toliko je toliko zbrzana, zbrčkana, nezainteresirano i lijevom rukom izrežirana da požalimo za prvim dijelom filma pa makar se u njemu ništa važno ne događalo.
Johnston svijet predočava po prepoznatljivim filmskim obrascima, besramna staromodnost nije tek stilski izbor već jedino što redatelj poznaje pa se veći dio filma čini kao prepisan iz radova njegovih mentora i stoga je nemoguće dok gledamo potragu dr. Schmidta za Odinovim kamenom ne zapitati se gdje je sada Indiana Jones da udahne malo života zbivanjima na platnu, a dok se postrojavaju Hydrine jedinice intuitivno očekujemo čuti ono teško disanje Darha Vadera. Na žalost, ništa se od toga ne dogodi, već Johnston nastavlja nekompetentno bauljati od sekvence do sekvence slijedeći korake najdosadnijeg superheroja Marvelove galaksije.
Glumački sektor?
Budući da glavnog glumca krasi karizma čovječje ribice, film spašavaju teškaši poput Tommyja Leeja Jonesa koji ovakve uloge tvrdokornih vojnih časnika mekog srca može igrati i drijemajući ili pak Stanley Tucci koji u ulozi doktora Erskinea šarmantnim njemačkim naglaskom unosi u film makar koji gram humora. Naravno, kao što to obično biva, negativac je mnogo zanimljiviji lik od heroja, a osobito je to slučaj s dr. Schmidtom kojeg sjajno igra Matriksovac Hugo Weaving. Simpatičan je i Toby Jones u ulozi njegovog pomoćnika doktora Zole, dok se mlada i lijepa engleska glumica Hayley Atwell iz petnih žila trudi izaći iz skučenih okvira pukog filmskog ukrasa i ljubavne zanimacije glavnog lika. Iako joj to baš i ne uspijeva, nema sumnje kako je film njenom pojavom dosta dobio na atraktivnosti.
Umjesto zaključka...
Cijenjeni kritičar Timea Richard Corliss nagoviješta kako film upravo proživljava početak kraja još jednog tipičnog američkog žanra, filmova o superherojima. Inflacija koja se događa mogla bi ga dugoročno uništiti, kao što se to već dogodilo klasičnom vesternu, prognozira Corliss, no za sada se na vidiku ne pomalja ništa što bi moglo zamijeniti Batmana, Supermana, Spider-Mana i ostale momke u šarenim kostimima koji se svakoga ljeta ukazuju u kinima pa nam preostaje biti strpljiv i nadati se tek kako će autori budućih filmova o superherojima od svojih junaka posuditi makar mali dio njihovih super talenata. Jedna od prvih dobrih prilika jest „The Avengers“ u kojemu će upravo Kapetan Amerika imati još jednu priliku dokazati da nije puki povijesni relikt te da može ponuditi nešto više od lamatanja štitom i banalnog sveameričkog patriotizma iz prošlog stoljeća.
