Nije te bilo po medijima, TV ekranima, platnima od udaje baš puno? Težište bačeno na kazalište? Ili krivi dojam?Leona Paraminski: Nije me bilo jer nisam imala kaj pametno za reći (smijeh), zasitim se već od jednih te istih pitanja, pogotovo onih o privatnom životu, iako nemoj me krivo shvatiti s velikom radošču pričam o tome jer mi je lijepo u životu, ali ne moraju to svi znati (smijeh), pa tako eto nisam imala potrebu jedno vrijeme davati intervjue, a tebi čovjek ne može odoljeti i nema privatnog rublja (smijeh), pa sam pristala! A i težište je potpuno prebačeno u kazalište. Malo glumica s domaćeg terena ima tu rijetku sposobnost transformacije od vampa do cure iz susjedstva. Koliko ti to pomaže ili odmaže zbog nekog tipskog načina dobijanja uloga?
Leona Paraminski: Rijetki to kod nas prepoznaju, pogotovo na filmu svi bi te onakvog kakav si tj. ono što nosiš sa sobom što ima donekle i smisla jer nema puno fejkanja na filmu, rijetki su oni koji naprave totalnu metamorfozu i to nije tako često. Meni je u nekim ulogama i dobivanju posla to i pomoglo, a u nekima i odmoglo. Vani nije rijetkost vezati glumicu uz određenog redatelja, kod nas zbog skučene produkcije takvim spojevima baš i nema mjesta na filmu dugog metra, ali ti si se s Daliborom Matanićem na konceptu kratkih filmova našla. Čini se da je preostalo još nešto za snimiti da zaokružite onih pet željenih komada? Ili...
Leona Paraminski: Da, snimit ćemo svih šest dijelova do moje osamdesete godine života sigurno (smijeh). Za sad smo riješili tri i to sa velikim uspjehom. Čeka nas još posla, pa evo recimo Dado me potpuno izbacio iz šablone, on pametno zna iskoristiti moju moć transformacije. Sve je to zajednički rad. Nema režisera bez glumca ,niti glumca bez režisera.
Zbog kojih si glumaca uopće maštala glumu i koji su te impresionirali u starijoj dobi za vrijeme odrastanja...
Leona Paraminski: Uf, bilo je ih je jako puno jer sam se i ja mijenjala i imala svoje faze… Nabrajati ih sve bilo bi besmisleno, ali ovoj sad fazi bi to bili Philip Seymour Hoffman jedan od rijetkih koji ima tako fantastične metamorfoze, Ryan Gosling, sjajan glumac te generacije, Cate Blanchett, neizostavna Meryl Streep, Leonardo Di Caprio glumac kojeg mlađahan izgled kao da još uvijek ograničava, a pritom je već ostvario genijalne uloge, Edward Norton, a onda klasika De Niro i Pacino... Ma, ima ih.
Često je nezahvalno, ali da se moraš predstaviti ljudima koji te ne znaju u pet riječi - kako bi to sročila? Da probam, pa me nadopuni. Optimistična. Nestrpljiva. Nagla i ponekad nepromišljena. Zaigrana. Smirena. Tj smirenija nego u poredbi s istom osobom prije deset godina. Ili manje.
Leona Paraminski: Da bi riječ rekla; k'o da se znamo cijeli život! Nemam ništa za nadodati. Nekad ranije, mlađa i zelenija Leona kaže, parafraziram, nećete me gledat u sapunjari. Kasnije je pragmatičnost i 'nikad ne reci nikad' prevagnulo. Kakva si sama sebi unatrag deset godina? Ti i tvoji potezi, uloge, odluke...
Leona Paraminski: A neke bi stvari mijenjala, a onda opet i ne bi jer sam to sve ja. I zadovoljna sam što sam tu gdje jesam. Svaka odluka ima i svoju posljedicu, ali i uzrok, tako da što se tiče sapunica prevagnula bi lova, ništa više, ali bi onda i srela divne ljude, neka prijateljstva traju još i danas, a to nešto vrijedi. Premalo smo tržište da bi odbijala sve što mi se ne sviđa. Od kazališta samo ne mogu preživjeti, a ja sanjam o kućici na moru. Treba znati zašto nešto radiš, ko mi može onda reći da je to krivo. Ali na početku karijere sam sanjala o velikoj umjetnosti i onda nakon nekog vremena počneš biti ipak realniji o zemlji u kojoj živiš.
Ona Loza je bila savim korektna produkcija. Doduše taj TV proizvod ne podliježe telenovela klasifikaciji...
Leona Paraminski: To mi je jedan od najljepših i najdražih projekata koje sam radila, od cijele ekipe do ljudi koji žive na Zlarinu i tog samog otoka. To je bio odmor za dušu, u takvim uvjetima se mogu stvarati samo divne stvari, uživala sam! To je bila serija od 16 nastavaka. Telenovele imaju raspon od 100 do 250 epizoda. Pogodbena situacija 'what if'. Snima se film o grupi Magazin. Bi li glumila Danijelu Martinović? Analogijom na analogiju - kad te etiketiraju simpatičnom i vrckavom vjerujem da ti se ide na određeno mjesto...
Leona Paraminski: Više volim mračne i teške uloge, privatno mi ide na živce što sam svima simpatična, ali dobro 'ajde bolje da sam simpatična nego nesimpatična (smijeh), ali još da i takvu osobu glumim ne zanima me to iako bi se u svakome od nas dalo naći zrnce mraka. Je li bilo situacija kad su ti se uloge reflektirale na život u plus ili minus smjeru - molba konkretiziraš kad ih je bilo o čemu se točno radilo. Emotivni, ljubavni, poslovni planovi..., bilo što.
Leona Paraminski: Uvijek mi se uloge na neki način reflektiraju na život, ne mogu ti navesti samo jednu ulogu jer je to sa svakom tako. Imam osjećaj da je to u mom slučaju neizbježno. Ali kada završim sa radom na ulozi više nema mjesta za nju u mom životu na taj način. Neostvareni glumački snovi s balkanskog teritorija? Što još nisi imala prilike a rado bi...
Leona Paraminski: Glumila bih u bosanskim i srpskim filmovima i htjela bi raditi sa najboljim režiserima sa njihovog prostora. Je li glumačka profesija na domaćem terenu podcjenjena, precijenjena ili baš tamo gdje bi trebala bit? I zašto? Kako se snalaziš u tim cehovskim krugovima... Leona Paraminski: Teško mi je reći da li je glumačka profesija kod nas podcijenjena, ali precijenjena definitivno nije. Mi smo ti zbog kojih je situacija takva kakva je, da nemamo riješen sindikat, da ljudi ruše cijene, da potpisujemo robovlasničke ugovore, da se odričemo tantijema…, sve smo si sami krivi jer šutke pristajemo na to! Tako da smo točno tamo gdje bi i trebali biti.
Spominjala si mi neke ambicije i pokušaje proboja na inozemno tržište - konkretnja američka tvornica snova. O čemu se konkretno radi i kad bi trebalo biti?
Leona Paraminski: To je već malo teža priča za objasniti pa da se ne zapletem, kada ću sve točno znati javim ti pa ćemo raditi novi intervju (smijeh). Naučila sam da ne treba govoriti o stvarima dok se sve potpuno ne posloži kako bi trebalo. Zato prije nego stisneš Ameriku u šaku pada Crna Gora. O čemu je riječ?
Leona Paraminski: Da proširim horizonte...(smijeh).
