Hrvatskom i regionalnom premijerom filma Precious započelo je šesto izdanje Libertas film festivala koji će do utorka, 6. srpnja, već tradicionalno okupiti svu svitu filmskih entuzijasta, kao i etabliranih imena filmske industrije.
Prije samog dobivanja glavne uloge u filmu, Gabourey je bila 'obična' američka studentica željna diplome iz psihologije. Na audiciju je otišla na nagovor prijatelja, te je ulogu dobila između 750 djevojaka koje su se prijavile na casting.
Iako je većinu života najveći interes pokazivala prema psihologiji te u skladu s tim namjeravala postati profesorica, Gabourey je ubrzo nakon završetka snimanja filma shvatila da je gluma njezin životni poziv, pa je od fakulteta ubrzo i odustala.
S Gabourey smo kratko popričali u dubrovačkom Valamar hotelu gdje nam je glumica objasnila svoje viđenje filma, fenomena koji je pokrenuo, tema kojih se dotiče i psihologije koja stoji iza lika kojeg ona tumači.
Film je emocionalno potresan, posebno za osobu koji ga gleda po prvi put. Je li vam neke scene, a pritom mislim na scenu silovanja na početku filma, bilo teže snimati ili kasnije pogledati? ''Vjerojatno mi je bilo teže snimiti ih nego pogledati jer se prilikom gledanja smijuljim jer se sjećam kako mi je teško bilo snimati ih i proživjeti ono što je Precious poživljavala. Morala sam napustiti sebe i postati lik kojeg tumačim, to mi je bilo izuzetno teško. Scena silovanja za mene je bila jedina teška scena za snimanje. Zbog toga mi ju je lakše pogledati nego što je bilo snimati.''
Je li vas ovaj film emocionalno promijenio? Je li u vama dodirnuo nešto dublje, kao što ima moć to napraviti kod gledatelja? ''Mislim da je ovaj film na mene ostavio utisak kao što to ostavlja na većinu ljudi koji ga pogledaju. Pogodio me i osvijestio. Izgradio mi je još veću samouvjerenost nego sam je prije imala. Stekla sam veću zahvalnost prema svom životu, i mislim da sve to radi onima koji pogledaju film.''
Na kraju stoji posveta 'svim posebnim djevojkama'. Mislite li da ovaj film ima moć pomoći zlostavljanim ženama i jeste li dobili ikakve reakcije od žena koje su zlostavljane i koje su nakon odgledanog filma dobile dodatnu snagu? ''Jednom sam odgovarala na pitanja jedne organizacije koja pomaže zlostavljanim ženama, onima koje su se našle u situacijama u kojima se našla i Precious.
Odgovarajući na pitanja, pohodeći press konferencije i projekcije filma, pričala sam s zaista mnogo ljudi koji su mi govorili kako se to dogodilo i njima ili njihovim kćerkama, sestrama i majkama, pa čak braći i sinovima. Pričala sam s mnogo ljudi koji su prošli nešto kao Precious i previše ih je za izbrojati i previše za zaista shvatiti. Prolazimo kroz život vjerujući da će nam se dogoditi samo lijepe stvari, želimo vidjeti samo ono dobro, no postoji mnogo ljudi koji pate na način koji pati Precious. I dok je Precious patila, ljudi su je ignorirali i nisu to uočili.
Dakle, da, srela sam mnogo ljudi koji su apsolutno normalni i koji su se dobro prilagodili s obzirom na ono što su prošli.''
Spomenuli ste na prijašnjoj press konferenciji da ste zainteresirani za psihologiju. Osjećate li psihološku vezu između vas osobno i Precious? Jer činite se kao snažna žena koja se poštuje, a Precious je upravo suprotno. Možete li povući neke usporedbe? ''Pitanje je koliko se poistovjećujem s njom, a moj je odgovor da je to u istoj mjeri kao i vi ili bilo tko drugi tko je pogledao film. Zbog boli, u kojoj se Precious našla.
Bol je osnovna ljudska emocija, to je jedna od prvih emocija koje osjetimo, čak i kao djeca osjećamo bol tako da je to čini toliko poznatom i s nama povezanom. Svi smo prošli kroz bol i svi pamtimo to iskustvo, naći se u situaciji iz koje želimo izići, ne nužno njezinoj situaciji, već bilo kojoj situaciji u kojoj se ne osjećamo ugodno, i to je ono što nas povezuje.''
Također ste izjavili da ste napustili školu nakon snimanja filma, pa tu postoji nešto ironično gledajući vas i lika kojeg glumite. Njezina je priča upravo suprotna. Unatoč svom traumatičnom životu, Precious je zaista ustrajala na tome da nastavi sa svojim obrazovanjem. Po pitanju vas, s druge strane, činilo se da sve ide tako dobro, a tada ste odustali od školovanja. Mori li vas to? ''Ne, uopće. Moje je obrazovanje išlo baš super; moja je mama učiteljica, ja sam knjige počela čitati s tri godine, uvijek sam pomalo bila štreberko. Za ručkom sam znala čitati knjige umjesto jesti ili se igrati s prijateljima. Malo je čudno što sam odustala od fakulteta, osobito zato jer sam zaista oduvijek htjela studirati psihologiju. Prvo sam uzela podužu pauzu od školskih obveza zbog snimanja filma, ali namjeravam se vratiti školovanju.
Isprva sam se osjećala pomalo krivom, ne ostalima jer moje je obrazovanje samo moje i koristit će samo meni, nego prema sebi jer nisam završila fakultet i time nisam ispunila san kojeg imam od djetinjstva o tome da postanem psihologinja, bez obzira želim li to još ili ne. Osjećala sam se krivom, a onda mi je netko rekao da, ako snimim Precious, da bi vjerojatno pomogla mnogo više ljudi nego što bi to možda kao psihologinja, zbog čega se naposljetku osjećam bolje.
Planiram se vratiti fakultetu, no čak i ako se ne vratim prilično sam zadovoljna sobom.''
Prvi ste puta u Hrvatskoj. Koji su vam dojmovi, jeste li sretni ovdje? ''Jesam. Tako je lijepa, predivno mjesto, zaista jest. Jedva čekam da se dokopam plaže, želim ići na jet ski, samo se želim zabavljati i raditi cool stvari. Jako sam sretna što sam ovdje.''
