Dok je odrastala na ulicama siromašnog Napulja, Sophia Loren tih teških ratnih godina vjerojatno nije ni sanjala kakvu će steći slavu, ali sasvim sigurno možemo reći da je o glumačkoj karijeri maštala od malih nogu. Za njenu majku Romildu govorili su da je izgledala kao Greta Garbo. Htjela se ozbiljnije okušati u glumačkom svijetu pa se prijavila na natječaj za odlazak u Ameriku. Osvojila ga je, ali njena majka je nije pustila.
Romilda je tada upoznala oca Sophie Loren, Riccrada Scicolonea. Imali su strastvenu veze, dobili dvoje djece (Sophiju i njenu sestru Mariju), ali on se nije htio vjenčati niti preuzeti odgovornost za svoju obitelj. Romilda se tada vratila u kuću svoje majke gdje je mala Sophia dijelila sobu s osmero svojih rođaka odrastavši u bijedi, siromaštvu, a ponekad i gladi.
Sašila haljinu od zavjesa
Sophia je na početku svojih tinejdžerskih godina priliku za uspjeh vidjela u natjecanjima ljepote koja su bila uvod u njenu glumačku karijeru. Na prvo natjecanje otišla je u haljini koju joj je baka sašila od zavjesa iz dnevne sobe jer ništa bolje nije imala. Shvativši da joj je to prilika za uspjeh, Sophijina majka s njom se preselila u Rim gdje je mlada diva u nastajanju dobila nove prilike za natjecanje. Na jednom od takvih događanja spazio ju je i Carlo Ponti, čovjek koji će joj postati suprug i uvesti je u glumački svijet.
Prvi film u kojem se pojavila bio je "Quo Vadis" iz 1951., a uslijedio je "Attila" iz 1954. Nakon dvije manje uloge u talijanskom filmovima, uz pomoć svog Carla već 1957. bila je u Hollywoodu. Netom prije odlaska u SAD, Ponti joj je poslao brzojav sadržaja:
"Nauči engleski".
'Talijani su obično bili konobari ili gangsteri'
Sophia je to i učinila nakon čega je stigla na snimanje filma "Ponos i strast". Tri godine kasnije, uslijedio je još jedan filmski hit "Milijunašica" u kojem je nastupala s Peterom Sellersom.
Iako je Loren ostvarila zapažene uloge u Hollywoodu, nijedan od tih filmova ne može se nazvati klasikom. Neki će reći da Amerika jednostavno nije znala što bi s talijanskom divom.
"Talijani su u filmovima obično bili konobari ili gangsteri. U meni su vidjeli samo stranu glumicu. Željeli su me promijeniti. Tražili su da operiram nos, odbila sam. Nisam htjela postati njihova talijanska seks bomba", prisjetila se jednom prilikom Loren.
I dok Amerikanci nisu znali iskoristiti njen talent i ljepotu, u domovini je situacija bila bitno drukčija. Te 1960. godine ostvarila je ulogu života u talijanskoj ratnoj drami "La Ciociara". Tumačila je lik žene iz radničke klase koja nastoji zaštititi kćer usred ratnog vihora.
"Prije tog filma bila sam performerica. Nakon toga, postala sam glumica", izjavila je Loren.
Nije htjela na Oscare, bila je nervozna
"La Ciociara" postigao je ogroman međunarodni uspjeh, a Sophia je za svoju ulogu 1962. dobila i Oscara. Postala je tada prva glumica izvan engleskog govornog područja koja je osvojila prestižni zlatni kipić.
Ceremoniji dodjele nije mogla nazočiti jer je bila previše nervozna. Prijenos je gledala u Italiji, na televiziji.
I nakon Oscara, Loren je 1960-ih nastavila snimati filmove, kako kod kuće, tako i u Hollywoodu pa se tako pojavila u američkim filmovima "El Cid", "Arabesque", "Judith"...Iako je bila dio Hollywooda, Loren mu, po svom viđenju svijeta, nikad nije u potpunosti pripadala. Dokaz za to je i situacija s američkom glumicom Jayne Mansfield koju su pozvali na večeru dobrodošlice za Sophiju Loren. Talijanska diva tada je, naime, potpisala ugovor s Paramountom što su oni odlučili proslaviti.
'Znate li zašto sam joj buljila u dekolte?'
Tijekom te večere nastala je slavna fotografija na kojoj mlada Sophia s prijezirom gleda u duboki dekolte svoje američke kolegice Jayne. U razgovoru za Entertainment Weekly, Loren se 2014. prisjetila te situacije:
"Sav glumački svijet bio je tamo, i onda dođe Jayne Mansfield. Bila sam sretna, sjela je za moj stol, a onda sam vidjela što ima na sebi. Pogledajte moje oči, buljim u njene bradavice jer se bojim da će ispasti ravno na moj tanjur. U mojim očima vidi se taj strah, bojim se da će sve što je strpala u tu haljinu jednostavno eksplodirati i rasuti se po cijelom stolu."
Osim Oscara, Loren je osvojila i pet Zlatnih globusa; četiri puta za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednom za životni doprinos filmu. Odlične kritike osvojio je i njezin film "Jedan izuzetan dan" iz 1977. godine. Priča je to o dvoje susjeda, novinaru i kućanici, koji se upoznaju za vrijeme Hitlerova posjeta Italiji 1938.
Osamdesete godine prošlog stoljeća obilježene su pojavljivanjima u TV filmovima, a nakon dulje pauze, na velikom platnu Sophia je zasjala 1994. godine. Tumačila je ulogu Isabella de la Fontaine u filmu "Pret-a-porter" za što je bila nominirana za Zlatni globus.
'Ne želim prestati glumiti'
Svoj još jedan veliki povratak Loren je imala 2020. godine u filmu "Život je pred tobom". Nastao u produkciji Netflixa, film govori o ženi koja je preživjela Holokaust, a sada se brine o djeci te k sebi primi ogorčenog dječaka s ulice koji ju je opljačkao. Njih dvoje nakon toga neočekivano postanu prijatelji.
U intervjuu koji je potkraj prošle godine dala za New York Times, Loren je rekla da ne planira prestati glumiti jer to je ono što voli. Nakon što je 20. rujna proslavila 87. rođendan, od nje je sasvim realno očekivati još jedan veliki povratak na ekrane.
