Klimatske promjene mogle bi biti krive za širenje smrtonosnog virusa među vidrama, tuljanima i morskim lavovima oko Arktika, pokazala je nova studija. Virus tuljanskog štenećaka (phocine distemper virus, PDV) uobičajen je u sjevernom Atlantskom oceanu već desetljećima, ali kao rezultat topljenja arktičkog morskog leda, sada se pojavio i među morskim sisavcima u sjevernom Tihom oceanu, piše The Independent.
Petnaestogodišnja studija koja je pratila životinje putem satelita pronašla je da je virus tuljanskog štenećaka, koji može biti smrtonosan za neke vrste, najčešći u godinama kada se topilo toliko puno arktičkog leda, da su se sisavci mogli slobodno kretati iz Atlantika u pacifičke regije.
Neprestani rast globalne temperature uslijed klimatskih promjena znače da se oko Arktika topi sve više morskog leda, čime se otvaraju morski putovi koji su bili tisućama godina neprohodni. Između 1979. i 2018. arktički morski led je nestajao u prosjeku 12,8 posto svakog desetljeća, pokazalo je Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC).
Promjene bez presedana
"Te promjene morskog leda u rujnu vjerojatno su bez presedana najmanje 1000 godina ", tvrde iz IPCC-a u izvješću objavljenom u rujnu. Znanstvenici su rekli kako je snažni nalet virusa tuljanskog štenećaka 2003. i 2004. među morskim sisavcima na sjevernom Tihom oceanu, povezan s rekordnim topljenjem leda u kolovozu 2002. godine.
Ispitivanje je pokazalo da je oko 30 posto Stellerovih medvjedica u sjevernom Tihom oceanu zaraženo tom bolešću, koja je prethodno uglavnom bila ograničena na populacije na Atlantiku. Virus tuljanskog štenećaka ponovno je dosegao vrhunac na Tihom oceanu 2009. godine, što je također samo godinu dana nakon raširenog otapanja 2008. godine koje je stvorilo otvorene rute za prolazak kroz vodu.
"Gubitak morskog leda vodi morski životinjski svijet u potragu za hranom u novim staništima a uklanjanje te fizičke barijere omogućuje im da se kreću novim putovima", tvrdi jedan od autora studije dr. Tracey Goldstein, sa Sveučilišta u Kaliforniji. "Kako se životinje kreću i dolaze u kontakt s drugim vrstama, imaju priliku unijeti i prenijeti nove zarazne bolesti s potencijalno razornim utjecajima."
Dvije smrtonosne epidemije
Simptomi virusa tuljanskog štenećaka uključuju teško disanje, vrućicu i napade na živčani sustav. Prvi put je identificiran krajem 1980-ih nakon što su neviđene epidemije izbrisale populaciju tuljana i morskih lavova. Ova prva epidemija ubila je oko 18.000 tuljana u Sjevernom i Baltičkom moru. Vjeruje se da je druga epidemija 2002. godine u Sjevernom moru izbrisala više od polovice populacije tuljana u regiji, piše The Independent.
