Otprilike 21 posto zraka na našem planetu otpada na kisik dok je ostatak atmosfere uglavnom ispunjen dušikom, no na Veneri, Zemljinom susjednom planetu, priča je posve drukčija.
Venerinom otrovnom atmosferom dominira ugljikov dioksid s udjelom od 96,5 posto, a manje količine se odnose na dušik i plinove u tragovima. Kisika gotovo u potpunosti nema. Zapravo, budući da Venera uživa znatno manju pozornost znanstvenika nego drugi planeti poput Marsa, izravno otkrivanje kisika je otežano.
Koristeći instrument stratosferske zvjezdarnice SOFIA - zrakoplov Boeing 747SP prerađen kako bi nosio infracrveni teleskop u sklopu zajedničkog projekta američke svemirske agencije NASA-e i njenog njemačkog pandana DLR-a, znanstvenici su otkrili atomski kisik u tankom sloju Venerine atmosfere između dvaju drugih.
Istaknuli su da se taj atomski kisik, sastavljen od jednog atoma kisika, razlikuje od molekularnog kisika, koji se sastoji od dva atoma kisika i koji udišemo.
Gusta atmosfera
Istraživači su po prvi put izravno otkrili kisik na osunčanoj strani Veneri, gdje se zapravo proizvodi u atmosferi, a otkrili su ga i na drugoj strani okrenutoj od Sunca, gdje ga je ranije otkrio teleskop na Havajima.
"Atmosfera Venere je veoma gusta. Sastav je također veoma različit od Zemlje", rekao je fizičar DLR-a Heinz-Wilhelm Huebers, vodeći autor studije objavljene u časopisu Nature Communications.
"Venera nije pogodna za život, barem ne za organizme koje poznajemo na Zemlji", dodao je.
Kisik se proizvodi na osunčanoj strani ultraljubičastim zračenjem Sunca koje razbija atmosferski ugljikov dioksid i monoksid na atome kisika i druge kemikalije, rekli su istraživači. Dio tog kisika vjetrovi potom prenašaju na stranu planeta okrenutu od Sunca.
Venera, promjera otprilike 12.000 kilometara, nešto je manja od Zemlje. "Tek smo na početku razumijevanja evolucije Venere i zašto je toliko različita od Zemlje", kazao je Huebers.
