Za početak, na koji od ova dva naslova biste kliknuli?
a) Marsov rover proučava geološku zonu s velikom koncentracijom silikata
b) Na Marsu pronađen misteriozni čudovišni rak
Ako ste odgovorili a) možete zaboraviti onu prijavu za posao Facebook admistratora, PR-a i slično, (ali možete razmisliti o poslu u geološkom institutu, IRB-u, staklarni...)
No to nas vraća na pitanje zašto uopće vidimo raka u erodiranim stjenama. Iz istog razloga iz kojeg se djeca boje čudovišta iz ormara, u oblacima vidimo ovcu, a u nasumičnim šarama mramora lice starice.
Paredolija je mehanizam mozga da u nepravilnim oblicima prepoznaje poznate oblike. Evolucija ga je duboko usadila i to s dobrim razlogom. Tjera nas da u djeliću sekunde prepoznamo opasnost.
Dakle, evolucija nas je istrenirala da u štapu na putu prvo vidimo zmiju, uplašimo se i maknemo, a tek kad svjesni dio mozga obradi informaciju vidimo štap.
I dovoljno je da mehanizam jedan jedini put bude u pravu da se isplati. Dovoljno pokazuje činjenica da oni naši preci koji nisu imali taj mehanizam... u biti nisu bili naši preci nego su umrli prije nego što su se stigli razmožavati. Ostali smo samo mi, potomci urođenih paničara.
Mehanizam paradolije najviše potiče uočavanje lica jer se lica obrađuju u zasebnom centru mozga. To ima dvije posljedice: bebe vrlo rano počinju razlikovati lica roditelja od ostalih smrtnika, a oglas tvrtke J.C. Penney za čajnik zauvjek će ostati zapamćen kao "Čajnik Adolfa Hitlera".
