Io je velik kao Mjesec, površina mu je žuta i oker, a prekriven je sumpornim spojevima koji se talože poslije vulkanskih erupcija, koje ponekad dosežu visinu od nekoliko stotina kilometara.
Vulkansku aktivnost potiče plima i oseka, koju pokreće golema energija s Jupitera.
Satelit je prvi put detaljno istražen godine 1979., u sklopu Voyagerove misije. Nove fotografije snimljene sa svemirske letjelice Galilea pokazuju da je površina Ia prekrivena vulkanskim kraterima, ravnicama i raspuklinama te tekućom lavom.
Jezero lave primijećeno je oko vulkana Pelea, promjera 1200 km, koji u svemir ispušta oblak dima visok 400 km. To jezero noću izgleda kao svjetleća vrpca.
Najmoćniji vulkan u Sunčevu sustavu je na Iu, i zove se Loki Patera.
Fotografije dokazuju da je na Iu lava znala teći brzinom od nekoliko stotina metara u sekundi.
Analiza lavina spektra znanstvenicima omogućuje da otkriju njezin sastav. Promjene među fotografijama pokazuju da vulkanske erupcije s vremenom mijenjaju krajobraz.
Znanstvenici pretpostavljaju da je površina Ioa vrlo mlada te da je prekrivena sumporom iz vulkana. To što se na fotografijama Ioa ne vidi aktivan krater znači da se taj Jupiterov mjesec potpuno preoblikuje svakih milijun godina.
Čini se da se jedan vulkan, ipak, pomaknuo.
Fotografije snimljene s Voyagera i Galilea pokazuju da je jedan veliki vulkanski oblak - onaj s Prometeja, snimljen dok se kretao površinom Ia.
Za razliku od vulkana na Zemlji, Prometej se, čini se, pomaknuo 95 km za samo nekoliko desetljeća.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu "Science".
