To znači da bi se sve komponente za koje mislimo da su potrebne kako bi se oblikovao osobni identitet, uključujući pamćenje i osobnost, potencijalno mogle sačuvati na duže vremenske periode, prije nego što ih prebacimo na računalo kako bi ih sačuvali za vječnost, ili ih reanimiramo u budućnosti. Upravo ono o čemu je Walt Disney cijelo vrijeme sanjao (ali nikada nije u stvari i napravio).
"Ovo je stvarno velika stvar", rekao je Jon Smart, suosnivač neprofitne Fundacije za očuvanje mozga. "Ovo je prvi put da imamo proceduru koja može zaštititi sve za što neuroznanstvenici misle da je povezano s učenjem i pamćenjem. S obzirom na danas najavljene rezultate, rekao bih kako je ovom tehnikom uspješno sačuvano dugoročno pamćenje."
Fundacija za očuvanje mozga dodijelila je svoju pet godina staru 'Nagradu za očuvanje mozga malih sisavaca' nezavisnoj istraživačkoj grupi 21st Century Medicine, pod vodstvom MiT-ovog diplomca Roberta McIntyrea, za smišljanje najbolje tehnike vraćanja u život zaleđenog mozga sisavca, u ovom konkretnom slučaju zeca. Znanstvenici su dobili 26.735 dolara (181,486 kuna) za svoj trud.
A ovako su to napravili.
Tim je ubacio kemijski sastojak glutaraldehid u unutrašnju strukturu mozga zeca kako bi ga stabilizirao i spriječio raspadanje. Zatim, dok se hladio, polako su dodavali kriozaštitnu tekućinu kako bi osigurali da konektomi, kompleksna mapa veza koje održavaju nekih 86 milijardi neurona, i sinaptička struktura ne budu ostećeni. Unutrašnja oštećenja bila su glavni razlog neuspijeha prijašnjih pokušaja kriozaleđivanja mozga.
Cijeli je organ pretvoren u praktički staklenu strukturu tako što ga se tijekom 4 sata ohladilo na temteraturu od -130 stupnjeva Celzijusa, a što ga je pripremilo za dugoročnu pohranu. Kada ga je tim htio rastopiti, samo su trebali nježno zagrijati mozak i isprati kriozaštitne kemikalije.
"Glutaraldehid nam je dao tjedne, a kriozaštita nam je dala stoljeća", rekao je McIntyre.
Suci Fundacije za očuvanje mozga morali su provjeriti koliko je točno mozak ostao očuvan tijekom procedure, te su koristili elektronički mikroskop kako bi napravili i uspoređivali slike prije i poslije postupka.
"Svaki neuron i sinapsa po cijelome mozgu dijeluju prekrasno očuvani", izjavio je Kenneth Hayworth, predsjednik i sudac Fundacije.
Aldehidno-stabilizirana krioprezervacija
Nova tehnika nazvana je 'aldehidno-stabilizirana krioprezervacija'. Tu je tehniku originalno predložio inžinjer Eric Drexler još 1986., ali nije isprobana sve do 2010. kada je Greg Fahy njome uspješno zaledio bubrege. A sada kada ju je fahyev tim uspješno primijenio i na zečji mozak, početi će raditi i na nečemu većem - svinjskom mozgu.
Tim 21st Century Medicine želi usavršiti 'sintetičko oživljavanje' - moderan oblik krioočuvanja koji se fokusira na očuvanje moždane strukture kako bi ju se mogao unijeti u računalo ili robotsko tijelo u budućnosti, umjesto da se pokušavaju sačuvati pravi biološi sastojci mozga kako bi se kasnije mogli transplantirati u drugo tijelo.
"Oživljeni digitalni mozak, znan i kao emulacija cijelog mozga, mogao bi se učitati na kompjutersku simulaciju ili robotsko tijelo. Ali s obzirom da takav način uključuje i destruktivno skeniranje, biološki sastojci originalnog mozga biti će uništeni toksičnom kupkom kemikalija tijekom samog postupka očuvanja", objašnjava George Dvorsky.
"Nakon očuvanja i stabilizacije, ti bi se mozgovi narezali na jako sitne kriške koje bi zatim bile individualno skenirane. Zajedno, skup dikitaliziranih moždanih dijelova pretstavljao bi cijelu osobu."
Sve je to lijepo i krasno, ali postoji li u biću osobe ili životinje nešto više od izuzetno kompleksne mape sinapsi i neurona koji izbacuju električne signale jedno drugome? Gotovo je nemoguće znati bez da stvarno isprobamo, a svima je jasno koliko bi to etički bilo teško za izvesti.
Ali znanstvenici su odlučni shvatiti što se točno događa unutar mozga, biološki govoreći, kako bi nastale misli i osjećaji.
Da li ove tehnike uspijevaju 'snimiti' cijelu osobu, uključujući svijest i osobnost, tek se treba vidjeti. Do odgovora će se sigurno doći, ali sporije. Niti sama neuroznanost još dovoljno ne razumije svijest, iako neuroznanstvenici počinju nuditi obečavajuće materijalističke modele.
Očito smo još dosta udaljeni od primjene takve tehnologije na ljudima, ali nas to ne spriječava da sanjamo kako ćemo se probuditi za 100 godina u robotskom tijelu.
Science Alert/Danas.hr
