VIDEO: /

Kost i koža, a jede svakih 15 minuta

Dvadesetjednogodišnja studentica iz Texasa jede svakih 15 minuta, no njena tjelesna težina jednaka je onoj prosječnog osmogodišnjaka. Zbog rijetkog sindroma unese i po 8.000 kalorija na dan.

28.6.2010.
17:03
VOYO logo

Lizzie Velasquez teži tek 26 kilograma i ima gotovo 0 posto tjelesne masnoće - ali zaista nije anoreksična. Djevojka iz Austina zapravo jede svakih 15 minuta samo da bi održala zdravlje.

Naime, ona boluje od rijetkog sindroma zbog kojeg se ne može udebljati iako pojede i po 60 malih obroka na dan. Dnevno tako unese od 5.000 do 8.000 kalorija, no nikad nije prešla 27 kilograma tjelesne težine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Redovito se mjerim, i ako dobijem 450 grama zbilja sam ushićena ', kaže Lizzie.

"Jedem male porcije čipsa, slatkiša, čokolade, pizze, piletine, kolača, krafni, sladoleda, tjestenine i sličnih obroka po cijeli dan. Zato me stvarno iznervira kad mi kažu da sam anoreksična," dodala je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lizzie se rodila vrlo sićušna, četiri tjedna prerano, a liječnici su ustanovili da ju je u utrobi štitila tek minimalna količina amniotične tekućine i čudili se da je preživjela. Prema njihovim predviđanjima nije bilo šanse ni da prohoda ni da progovori. Unatoč crnoj prognozi mozak, kosti i unutarnji organi razvili su se normalno, no ona je i dalje ostala vrlo sitna, a sa 4 godine izgubila je i jedno oko.

Kad je imala 6 godina liječnici su je savjetovali da jede vrlo kaloričnu hranu kako bi mogla održati potrebnu razinu zdravlja.

Slučaj je fascinirao liječnike širom svijeta i trenutno je uključena u genetsku studiju koju vodi profesor Abhimanyu Garg, sa Sveučilišnog medicinskog centra Texas Southwestern u Dallasu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Profesor Garg smatra da Lizzie možda ima oblik neonatalnog progeroidnog sindroma koji uzrokuje ubrzano starenje, gubitak masnog tkiva i degeneraciju tkiva. Iako je svaki slučaj poseban, osobe koje boluju od ovog sindroma često imaju trokutasto i prerano ostarjelo lice te šiljasti nos.

Lizzie ne mora uzimati lijekove no ovisi o unosu vitamina i željeza. Trenutno liječnici, naime, nemaju lijek za njeno stanje no Lizzie kaže: "Sretna sam, a ovaj sindrom me je učinio osobom kakva sam danas."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad diplomira nada se postati stručnjak za motivaciju, a o svom iskustvu piše i knjigu koja će se moći kupiti koncem godine.

Prethodni članak:

arti-201002100282006

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo