Već znamo par stvari o tome kako dugotrajni svemirski letovi djeluju na našu fiziologiju. NASA je još prije otkrila kako to može prouzročiti gubitak gustoće kostiju, smanjivanje mišića i kratkovidnost.
Ali to je tek početak. Još ni ne znamo točno na koje sve načine svemirski let utječe na stvari poput naših unutarnjih organa, našeg imunosustava ili naših gena.
Poput alkoholizma
Eksperiment koji je poslao miševe u svemir na space shuttleu Atlantis omogućio je uvid u neke potencijalne probleme. A rezultati baš i nisu sjajni. Nakon samo dva tjedna u svemiru miševi su pokazali znakove bolesti jetre, te rane indikacije za početak fibrioze. Znakovi su bili slični posljedicama alkoholizma.
Jasno da se ne mogu raditi direktne usporedbe između miševa i ljudskih astronauta, ali neki su se slični problemi vidjeli i među astronautima koji su se vratili na Zemlju.
"Prije ovog istraživanja, nismo imali puno informacija o utjecaju svemirskog leta na jetru", izjavila je Karen Jonscher, vodeća autorica istraživanja. "Znali smo da su se astronauti često vraćali sa simptomima poput dijabetesa, ali to bi se obično brzo riješilo."
Dakle jasno je kako mikrogravitacija na neki način utječe na metabolizam astronauta, a najnovije istraživanje istraživanje navodi na zaključak da najviše pati jetra.
Najveće je iznaenađenje bilo kako se brzo pojave znakovi fibroze.
"Obično treba puno vremena, mjeseci, pa i godine, da bi se stvorila fibroza kod miševa, čak i kada se jako nezdravo hrane", rekla je Jonscher. "Ako miš počne pokazivati početne znakove fibroze, i to bez promjena u prehrani, nakon 13.5 dana, što se onda događa ljudima?"
To je veliki problem, jer svemirska putovanja traju jako dugo. Čak će i slanje čovjeka na susjedni Mars najvjerojatnije trajati barem šest mjeseci. A tijekom tih šest mjeseci astronauti će biti ranjivi na učinke stvari poput mokrogravitacije i svemirskog zračenja.
Moguće postojanje kompenzatornih mehanizama
Ali s obzrom da je provedeni eksperiment bio tako kratak, ostavio je brojna pitanja otvorenima. Možda se nakon nekog vremena uključi nekakav mehanizam i stvari se vrate u normalu.
"Da li je to stvarni problem ili ne otvoreno je pitanje" kaže Jonscher. "Trebamo promatrati miševe koji su sudjelovali u dugotrajnijim svemirskim letovima kako bi vidjeli pojavljuju li se kompenzatorni mehanizmi koji bi ih mogli zaštiti od ozbiljnije štete".
A možda uspijemo saznati nešto više sada kada se astronaut Scott Kelly vratio na Zemlju nakon što je proveo godinu dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
