Testualni oglasi, koji reklamiraju izmišljenu marku kave Bahio već su se pojavili na londonskim ulicama.
Dakle, sad imamo reklame koje mogu čitati reakcije onih koji ih gledaju te se mogu prilagoditi sukladno tome, birajući prikladne slike, dizajne, fontove i boje. Kada budući medijski povjesničari pogledaju unatrag, 2015. će biti stvarno važna godina.
Tri su nove ključne stvari: 1. reklame mogu čitati naše ponašanje, 2. to se zasniva na emocijama, a ne povijesti pregleda interneta, te 3. reklame koriste te podatke da se odmah same prilagode.
Što da mislimo o tome. Nije li to pomalo zastrašujuće? Odgovor je i da i ne. Ono što ova kampanja pretstavlja pokušaj je približavanja nama, potencijalnim mušterijama, a to je osnovna osobina reklamne industrije. Žele nas što intimnije upoznati tako da mogu što bolje napraviti poruke koje će nas dirnuti.
To je primjer 'empatičnih medija' jer, čitanjem naših izraza lica, reklame će moći zaobići pogađanje i direktno koristiti naše emocije.
Evolucija oglasa
Iako su istovremeno kreativne i čudne, Saatchijeve reklame nisu prijetnja za privatnost jer, za razliku od naših PCova, tableta i smartphoneova, ti oglašivači za sada niti znaju niti ih je briga tko smo mi.
Kreatori reklama tvrde da ne čuvaju podatke, već da njihove reklame samo reagiraju ne oblike lica.
Zamisao o prilagodljivom oglašavanju stara je oko 100 godina, kada su Daniel Starch i Claude Hopkins tvrdili da bi oglašavanje trebalo tretirati kao znanost na osnovi skupljanja informacija, njihove analize te korištenja novih saznanja za poboljšanje reklamne kampanje.
I Starch i Hopkis željeli su razumjeti koje tehnologije najbolje djeluju kako bi posao reklamiranja podvrgli pod zakone uzroka i posljedice. Ti djedovi marketinga bili bi ponosni na najnoviji oblik oglašavanja.
Iako je zamisao stara, procesiranje povratnih informacija kako bi se prilagođavalo u pravom vremenu je novo. Godinama je Google majstorski vodio u tome kako se oglasi automatski objavljuju na osnovi naših interesa; samopoboljšavajući oglasi u fizičkom svijetu još su jedan korak naprijed.
Spajanje s ciljanim osobama
Većina medija koji prate M&C Saatchijeve oglase slave ih kao umjetno inteligentnu kampanju. Dok to u neku ruku je istinito, sama reklama je dosta mehanička: oglasna ploča ne zna zašto se smijete, radite grimase ili ste mrtvo ozbiljni, kao ni što ti izrazi lica znače. Ona samo očitava oblike lica te reagira na njih.
Kako bi onda pravo inteligentno oglašavanje izgledalo? Trebalo bi biti u stanju shvatiti kontekst naših života u stvarnom vremenu. Što bi to točno značilo u neku je ruku filozofsko pitanje, ali moglo bi uključivati naše individuakne povijesti, jezik koji prirodno govorimo, vrijednosti koje zagovaramo, politiku, dnevne događaje, popularnu kulturu i estetske trendove - sve faktore koje sami marketinški striučnjaci imaju na pameti kada dizajniraju kampanje.
Očito, ove nove oglasne ploče još to ne rade, ali drugi u marketinškom poslu možda imaju tehnološku sposobnost za tako što. Googleov Deepmind recimo, obećaje 'gradnju moćnih općenamijenskih algoritama za učenje'. Ako se sjetimo da je Google kao prvo i osnovno oglašivačka kompanija, Deepmind definitivno trebamo držati na oku.
A zatim senzori. Uskoro ćemo nositi brojne senzore a još će ih više biti svuda oko nas. Empatični mediji osiguravati će oglašivačima još bolji uvid u naše emocije - način na koji govorimo u naše mobilne uređaje, još bolje prepoznavanje lica, kao i emocionalne reakcije u obliku otkucaja srca, načina disanja i kako naša koža odgovara na stimulacije.
I ako nam sve to zvuči pretjerano, sjetite se da ste upravo pročitali istinitu priču o reklamama koje mogu prepoznati vaše osjećaje.
