Više fizičara je objavilo radikalnu teoriju da je naš svemir lažan i mi smo svi dio računalne simulacije koja opisuje kakav bi život bio 2015.
Ti znanstvenici tvrde da je sada u stvari godina 2050. a Zemlju kontroliraju robotski gospodari koji koriste čovječanstvo kao igračke u svojoj virtualnoj igri.
Zvuči dosta ludo, ako ne i blesavo, ali neki znanstvanicui su shvatili ovaj 'simulacijski argument' stvarno ozbiljno, i misle da mogu pronaći dokaze da potvrde svoje tvrdnje.
Robert Lawrence Khun, pisac i voditelj TV emisije Closer to Truth (Bliže istini), nedavno je istražio teoriju u detaljnoj reportaži. Primjetio je da bi, ako je filozof oksfordskog sveučilišta Nick Bostrom u pravu, scenarij filmskog hita Martix mogao biti stvarnost.
"(Ali) umjesto da imamo mozgove u posudama koje simulator hrani osjetilnim podacima, sami mozgovi bi isto bili dio simulacije. To bi bio jedan veliki računalni program koji simulira sve, uključujući i ljudske mozgove skroz do neurona i sinapsi", rekao je Bostrom.
Khun tvrdi da dokazi da u stvari živimo u takvoj simulaciji uključuju činjenicu da naš svemir djeluje kao da prati izrazito matematičke zakone, baš kao što bi i kompjuterski program, ali neki od zakona fizike baš i ne pašu međusobno.
"Simulacijska hipoteza nije alternativa teizmu ili ateizmu. Mogla bi biti verzija i jednoga i drugoga - potpuno je nezavisna o tome da li Bog postoji", kaže Bostrum.
Dok simulacijski argument "nije pokušaj pobijanja teizma", Bostrum kaže, "on podrazumijeva slabiji oblik kreacionističke hipoteze", jer bi kreatori-simulatori "imali neke od karakteristika koje tradicionalno povezujemo s Bogom u smislu da su oni stvorili naš svijet".
Bili bi superinteligentni, ali "ne bi trebali neograničene ili beskrajne umove". Mogli bi "intervenirati u našem svijetu, našem eksperimentalnom svijetu, manipulirajući simulacijom. Tako bi imali neka od sposobnosti svemoći u smislu da bi mogli promijeniti sve što bi htjeli u našem svijetu".
Iako čovječanstvo najvjerojatnije ne živi u simulaciji našeg cijelog svijeta, sam argument simulacije logički stoji. To bi trebao biti poticaj da otkrijemo duboke nepravilnosti, ili osnovne pogreške, o tome kako ljudi razmišljaju o dubokoj stvarnosti - o ovom svemiru, višestrukim svemirima, svijesti, te zaključcima za i protiv teizma.
